Prvi dan sv. Trodnervlja – Veliki Četvrtak – vodi nas u dvoranu zadnje večere. Isus pere noge učenicima: ova gesta govori više od svih riječi. Služiti bratu nije poniženje nego božanska gesta. Vrhunac je kad Isus daje sebe za hranu: uzmite i jedite ovo je tijelo moje. Ovo činite meni na spomen. Ovim je ustanovio sakrament euharistije i ministerijano svećeništvo. Svećenik je uzet iz naroda i dan narodu. Svećeništvo je poziv a ne neka profesija. On je svećenik i kad nije na oltaru. To ne znači da neće imati uza se suradnike. Naprotiv, danas je sve naglašenija uloga svakog kršćanina u crkvi. Ali, svećenički poziv ostaje nenadomjestiv u crkvi. On slavi euharistiju, daje oproštenje u Kristovo ime…Zato je današnji dan svećenički dan. Nije Isus izabrao najsposobnije za apostole. Uzeo je obične ljude ali ih je uveo u svoju službu navještanja, slavljenja sv. sakramenata i vođenja zajenice. Vjernici su znali prepoznati službu svećenika i zato su mu pomagali. Jedna je župa ostala bez svećenika. Vjernici su se molili i očekivali župnika. A kad ga nije bilo poslali su delegaciju k biskupu s ovakvom molbom: “Mi znademo da ne možemo dobiti novog, poletnog svećenika. Ali mi bismo bili zadovoljni i s “polovnim” tj. onim koji je već u godinama!” Nasmijali su biskupa ovom molbom. Ali, njihova svijest želi poručiti da bez svećenika ne mogu slaviti euharistiju, da su bez pastira izloženi opasnosti da postanu pogani.
Danas smo proslavili misu večere Gospodnje u kapeli u naselju Rosulje. U 18 sati okupila se draga i simpatična zajednica. Dvije su djevojčive ministrirale.Pridrućio nam se vlč ;ile Rajković iz doma.