Danas je ugodan ljetni dan. Sunca ni previše ni premalo. Užitak je prošetati, udahnuti čisti zrak i diviti se okolišu. Sunce se spušta na zapad i stvara čudesne igre svjetla i sjena. Bijeli oblaci plove mirno i stvaraju čudne oblike…Malo stado ovaca na zelenoj travi djeluje nestvarno. Hoćemo li našom grubom tehnikom uništiti tolikre vrste živih bića? Ipak, još uvijek imamo toliko ljepote oko nas koju i ne vidimo. Novčica teče mirno, ne pravi brzake i slapove. Pojaviše se tri kajaka dvosjeda s djevojkama. Vješto veslaju i gube se u daljini prema Velebitu. Samo da se ne pojavi gliser na ovoj ljepotici!…Napuštamo šetnicu uz Novčicu. Za oči zapinje stara napuštena kuća koja je nekad bila raskošna vila. Danas obrasla u šikaru. Grm crvenih ruža još podsječa da su ovdje živjeli ljudi. Na prozoru tri mala kipića: sv. Ante, Gospe, anđelka…
Ugodno je vidjeti ovčice na paši
Kajaka na Novčici
Tižna napuštena kuća…
Dolazi vrhunac tjedna. Naime, subota-nedjelja poznati su kao vikend a to znački kraj tjedna. Potrošačko društvo vidi u nedjelji kraj tjedna a to znači rada. Međutim, ne radi se o kraju tjedna nego o vrhuncu tjedna! Nedjelja je slavlje Kristova i našega uskrsnuća. Naš rad postaje blagoslov po nedjelji kad slavimo euharistiju. Dižemo se iznad naše smrtnosti i ulazimo u vjeno. Nedjeljom doživljavamo predokus života vječnoga tako da nedjeljna misa daje smisao našem radu, našem trpljenju, našim kušnjama, Jednostavno naše vrijeme ima svoj smisao: nismo igračka sudbine na ovoj maloj planeti nego djeca vječnosti.