U Velikom tjedno posebno se izdvaja Kristov križ, simbol patnje, poniženja, umiranja u sramoti i napuštenosti. Križ je postavljen na križanju putova, rado ga objesimo na lančić oko vrata. Ali križ je svuda oko nas: nema čovjeka koji nije osjetio težinu križa na svojim ramenima: bolest, prometna nesreća, izdaja, neočekivani udarac koji sve promjeni. Nema čovjeka koji nije osjetio težinu križa. Ako nije doživjet će bolest, umiranje, smrt. Ljudi bježe od križa, potiskuju pomisao na trpljenje i umiranje, ali on ostaje nezaobilazan u našem životu. U ovom velikom tjednu posebno doživljavamo potresnu istinu da je Isus odabrao upravo križ kao sredstvo spasenja. Mogao je izabrati neki drugi način ali je on izabrao upravo križ, koji je u ono doba bio rezerviran za razbojnike, pobunjene, barbare. Rimski građanin nije mogao biti razapet na križ nego časno pogubljen mačem. Isus je odabrao baš križ, dopustio da ga na njemu razapnu, križ je natopio svojom krvlju, na njemu umro iz ljubavi prema čovjeku. Od tada križ postaje sredstvo spasenja. Naime na križu je uništio silu đavolsku i pokazao ljubav prema nama do kraja. Križ je samo dva drveta i on nas ne spasava nego ljubav Kristova koja je na križu uništila silu đavolsku, našu smrt i otvorila nam kraljevstvo nebesko. Križ i Kristova smrt na križu nije došao nenadano. Bog ispunjava svoj plan spasenja čovjeka i u Isusu Kristu izgovara zadnju riječ: postaje čovjek, naviješta radosnu vijest i to potvrđuje svojom smrću na križu. Sila đavolska je pobjeđena, čovjeku je omogućeno da s Kristom uskrsne na život vječni. Križ je jednostavno znak Božje ljubavi prema čovjeku. U šumi modernih ponuda, lažnih proroka, manipulatora, Kristov križ ostaje znak spasenja. Zato ćemo u velikom tjednu dublje uroniti u ljubav Božju koja nam je progovorila križem, smrću i uskrsnućem Gospodina našega Isusa Krista komu slava i čast u vjeke vjekova!
Snisao našeg života – Čojek je dobio zadatak u ovom životu. A život je ograničen i zato dragocjen. Malo će čudno zvučati ako kažemo da da smo na svijetu zato da dođemo k sebi i da se onda vratimo k Bogu. Što znači doći k sebi? To znači obratiti se! Obratiti se od glupih idola kao što su slava, moć i bogatstvo. Vratiti se Bogu znači povjerovati u njegovu ljubav. Sin koji je napustio oca, upao u loše društvo, postao ruglo u svojoj sredini, smogao je snage i došao k sebi i odlučio vratiti se ocu. Otac ga nije kaznio nego priredio gozbu jer “moj sin bijaše izgubljen i nađe se”: to je razlog veselja! Korizma je povlašteno vrijeme za “dolazak k sebi”.