Naša se vjera testira na ljubavi. To sv. Ivan ističe riječima: “Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; svaki koji ljubi od Boga je rođen i poznaje Boga” /Iv 4,7/. Možda ove riječi zvuče nekome otrcano i nerazumljivo, bez motivirajuće snage. Ovdje moramo skrenuti pažnju na odnos vjere i ljubavi. Prava vjera uvijek prelazi u ljubav. Naime, vjera se dokazuje ljubvalju. Inače je neplodna bez ljubavi. Isus je ljubav pretvorio u zapovijed! Naime, on kaže: “Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge /Iv 15,17/. Bog nas je prvi ljubio: to dokazuje Kristova žrtva ljubavi na križu. Upravo zato jer smo prvi ljubljeni i mi možemo ljubiti druge. Ljubav se uči u obitelji. To je prirodna zajednica u kojoj vlada ljubav. Farmeri koji se bave ovčarstvom znaju da janje koje nije prihvaćeno od majke postaje nesposobno za rasplod. Doživjelo je šok neprihvaćanja. Obitelj je u Božjem planu zajednica u kojoj ljudsko biće nauči biti voljeno a onda i voliti druge. Nevoljena djeca ili ona kojoj je bila uskraćena ljubav nesretna su kroz cijeli život. Što vrijedi djeci kupiti brdo igrački ali uskratiti im ljubav? Ljubav nas usmjeruje i ispravlja: kad smo u izobilju da dijelimo s drugima a kad smo u oskudici ne gubimo glavu jer Božja nas ljubav nikad ne ostavlja: mi smo voljena djeca Božja i kad smo uspješni i kad smo u materijalnoj krizi i oskudici.
Na našim grobljima – Ovih dana mnogi obilaze grobove svojih najmilijih; Cvijeće na grobu znak je ljubavi koja nas veže i koju smrt ne može prekinuti. Ipak, postoji opasnost da pretjeramo u uvjerenju da su raskošni buketi cvijeća dokaz koliko volimo pokojne. Nažalost, neki kite grob zbog drugih da vide kako oni drže do svojih. Ipak je molitva nevidljiva snaga koja nas povezuje s našim dragima a pogotovo misa kao vrhunac molitve. U Slunju sam vidio da neki ugrade malu klupicu kraj groba na kojoj sjednu te mole i razgovaraju s pokojnima tijekom godine.