O Dabru se malo čuje. Ali putnik kojega put nanese ovamo ostaje zapanjen ljepotom ovog sela i netaknute prirode. U mjestu je župna crkva sagrađena 1730. godine i posvećena sv. Mihovilu. Župom upravljaju župnici iz Otočca. Oštećenu crkvu u Drugom svjetskom ratu obnovio je Vlado Pezelj…U Dabar smo se uputili iz Saborskog. Čudo: asfaltna cesta vodi kroz guste šume i nezaboravne krajolike do Čabra. Nismo susreli ni jedno vozilo ili kamion. Nižu se ispred očuiju zadivljujući krajolici: vrhovi u magli, šume bujne i nepregledne…Raskoš života. Evo nas nakon poduže vožnje u Čabru. Veliko polje dijelom pod vodom. Zaustavljamo se kod crkve koja dominira iznad mjesta odnosno polja. Godine 1974. župa je brojila 407 duša. Broj se smanjio ali ovo selo živi. Pogotovo u proljetnim i ljetnim mjesecima kad je ovdje pravi raj. Moj dragi prijatelj pok. Pero Bogut sanjao je vrijeme kad će ljudi ostaviti asfalt i živjeti u prirodi…Mjesno groblje ukrašeno mramornim spomenicima. Posjetili smo jednu obitelj na trenutak. Ne znamo što bi prije zabilježili našim aparatom… Nastavljamo cestom prema Otočcu. Kad smo stigli u Gospić zaželjeli smo opet posjetiti Dabar i dio Kapele s nepreglednim šumama, brdima i dolinama…
Župna crkva sv. Mihovila u Dabru
Pogled na dabarsko polje
Novčica večeras u Gospiću: nabujala ali silna voda otjeće u rijeku Liku, koja kod Kosinja stvara probleme stanovnicima G. Kosinja. Gledamo prema nebu i očekujemo prestanak kiša…