Požeški biskup pozvao je na molitvu za stradale u domu za starije i nemoćne u Daruvaru…Mnogo je napisano i izrečeno o ovoj tragediji. Psihijatri se slažu da proporcijonalno pomanjkanjem religioznosti raste agrsivnost, psihihička oboljenja a to znači porast suicida ili ubojstva. Vjernik koji raste u vjeri i s vjerom radije će pretrpjeti udarac nego ga dati drugome. Vjernik ima nutarnju snagu koja dolazi od Boga a koja ga jača da izdrži i najveće kušnje pa i nepravde. On zna da zadnju riječ nema zlo u bilo kojem obliku nego ljubav. Plejade mučenika u dugoj povijesti crkve nisu kukavice ili nesretnici nego najodličniji sinovi crkve. Oni su ostali na strani opraštanja i ljubavi bez obzira na cijenu.
Sjećanje na tragediju Borićevca – U subotu 27. srpnja sjećanje na tragediju Borićevca i ostalih sela u okruženju. Naime, prošle su 83. godine od protjerivanja žitelja Borićevca i okolnih sela iz svojih kuća. Krivi su bili samo zato žto su Hrvati i živjeli u svojoj domovini. Žitelje sela Ivezića sve su pokupile četnićko-partizanske horde i odveli ih do Dabine jame u koju su ih sve pobacali. Za postojanje se odavno znalo, ali je vladao zavjera šutnje. Poznato je da su na ovome mjestu žrtve žive bacane u tu jamu, odmah nakon pucnja prve puške u Srbu. Ekshumacija je dovršena 27. srpnja 2014. godine u organizaciji Ministarstva branitelja i članova Hrvatske gorske službe spašavanja. U dubokoj jami pronađeni su ostatci 19 žrtava, mještana hrvatskih sela ubijenih u ljeto 1941. u danima četničke pobune nakon koje je istočna Lika etnički očišćena od Hrvata. Tad su pobijeni cijela hrvatska obitelj Ivezić, njih 32 člana. Smatra se da su ostatci ostalih nestalih osoba na nekoj drugoj lokaciji. Pronađeni ostatci pripadaju osobama od dječje dobi do staraca.
Dabina jama: otkriveni ostaci 19 žrtva /djeca, žene, starci/
Preživjeli žitelji Borićevca spašavali su se bijegom. Ista sudbina slijedila je i Udbinjane, Hrvate u Korenici, Buniću, Prijeboju…Dan pokolja Hrvata 27. srpnja komunistička vlast je slavila kao dan ustanka.