Čovjek želi biti uspješa u bilo čemu. Želi biti prepoznat i priznat među ljudima pa na bilo koji način. Ali, to je zabluda. Bog nam je zadao smisao i cilj života. Već malu djecu roditelji uče da ” na svijetu živimom da Boga upoznamo, ljubimo i k njemu dođemo”. A Isus je u govoru na gori izrekao najljepše riječi izgovorene na našoj planiti: Tu su blaženstva: Blaženi čista srca jer će Boga gledati, blaženi ožalošćeni jer će se utješiti, blaženi progonjeni zbog pravde, blaženi…O tolikim vjernicima koji su na zemlji bili anonimni i nisu stekli nikakve značajnije imovine niti su ostvarili zemaljske uspjehe, ali su živjeli blaženo i strpljivo podnosili sve izazove i nedaće ne odstupajući od Božje riječi i volje, svjedoči današnja svetkovina. Ne samo da svjedoči, već i nas poziva putem zemaljske skromnosti kako bismo stekli kraljevstvo nebesko. I doista, u ovome svijetu možemo biti blaženi i otići iz njega s osjećajem blaženstva samo ako smo vršili volju Božju i po vjeri stekli sigurnost da nam je Gospodin pripremio mjesto u svome kraljevstvu. U protivnom, ništa nas ne može ispuniti mirom i zadovoljstvom, bez obzira koliko ljudskih djela napravili i koliko ljudske slave i veličine stekli.
