Božić je proslavljen po svoim katedralama, župnim crkavama i malim kapelama. Nakon pet godina od potresa u zagrebačkoj je katedrali slavljena polnoćka i božićne mise. U gospićkoj katedrali svečano euharistijsko slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, u zajedništvu s biskupom u miru mons. Jurjem Jezerincem, mons. Milom Čančarom, prepozitom Senjskog kaptola, preč. Mišelom Grgurićem, kancelarom biskupije, te o. Markom Maglićem, župnikom. Na oltaru su posluživali bogoslovi i ministranti, a liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni zbor. U homiliji biskup Medo je, polazeći od riječi svetog Leona Velikog, poručio da nema mjesta za tugu na dan kada se rađa život te pozvao ljude da svoj pogled usmjere prema Djetetu u jaslama, jer Krist je „život koji odnosi svaku tugu, život koji pobjeđuje grijeh i zlo, život koji pobjeđuje smrt, život koji nama daruje novi početak i otvara put blaženoj vječnosti.“ Ali ništa manje nisu zaigrala srca vjernika u maloj grobljanskoj kapeli u Rosuljama na misi polnoćki i božićnoj misi. Sjećamo se naše braće koji nemaju crkava ni kapela nego slave Božić u skrovitosti.
Danas slavimo čovjekov odgovor na Božju ljubav koja se pojavila u Djetetu Isusu: sv. Stjepan daje život iz ljubavi prema dragom Isusu. Koliki su u dugoj povijesti podnijeli mučeništvo ali nisu pogazili Božju ljubav pa i uz cijenu muke i smrti. Tužno je kad u božićnim blagdanima neki posvete svu pažnju zabavi, jelu i piću a Isusa ostave po strani. Priređuju “bezbožne božićne koncerte i zabave” a Isus im je nepotreban. To izgleda – što smo više puta istakli – kao okvir bez slike!
Božić je jednako slavljen u maloj grobljanskoj kapeli u Rosuljama /Smiljan/ kao i u velebnim katedralama. Tanki snježni pokrivač ukarsio je polja, voćnjake, krovove kuća u Lici apogotovo u Velebitu. Ceste su prohodne
Iz našeg arhiva:
Na današnji dan 2009. u Slunju biskup Bogovoć u božićnom kolu “Janje moje”