Marija Kraljica – Jedno dijete više

22 kol

U svakom je mjesecu katoličkog kalendara bar jedan spomendan posvećen Djevici Mariji. Velika Gospa je dakako vrhunac Marijinih slavlja ne samo u kolovozu. U mjesecu kolovozu osim Velike Gospe danas slavimo još jedan Marijin blagdan: Marija Kraljica. Današnji blagdan u opći je kalendar uveo papa Pio XII. 1954. godine, završavajući tako proslavu Marijanske godine. Blagdan se prvotno slavio u svibnju, a zatim je nakon liturgijske reforme Drugog vatikanskog sabora prebačen na današnji datum, na osminu svetkovine Marijina Uznesenja. Ovaj blagdan na neki način dopunjava ili završava otajstvo koje slavimo svetkovinom Velike Gospe. Naime, Marija je uznesenjem na nebo postala kraljicom neba i zemlje. Pučka pobožnost od davnine Mariji daje naslov kraljice i mnoge druge istoznačne epitete. Hrvatske je božićne pjesme nazivaju čak i caricom, „cesaricom“ “cesaricim”. Marija ipak u očima puka nije neka daleka, nedostupna kraljica. Ona je „Majka Milosrđa“, koja se uvijek zauzima za svoju djecu. Marijino kraljevsko dostojanstvo svoj korijen nalazi u kraljevskom dostojanstvu njezina Sina. Budući je rodila Bogočovjeka Isusa Krista, Kralja svega stvorenja, i ona uzima udjela u tome kraljevskom dostojanstvu te ju s pravom možemo tako osloviti.

Hrvatska vapije za radnom snagom – Najmasovniji izlazak hrvatske redne snage bio je šesdesetih godina prošlog stoljeća kad je Titov reži uvidio da je nezaposlenost velika. Prijetila je ekonomska kriza neviđenih razmjera. Titov režim otvorio je granice nezaposlenima. Put zapadnih zemalja, posebno Njemačke, krenule kolone radnika. Zanimljivo oni su se vraćali za praznike, donosili zaradu u devizama, investirali u gradnju kuća. Njemačka je marka postala neslužbena valuta. Bez otvaranja granica Titov bi režim stvorio bijedu poput one u Albaniji. Hrvatska je izgradila, pogotovo nakon samostalnosti, ceste, vodovode, hotele…Hrvatska je postala zanimljiva zemlja. Nakon obrane od srpske agresije Hrvatska je ušla u EU i stvorila blagostanje. Nažalost, natalitet je stagnirao ili opadao tako da je ponestajalo radne snage. Danas u Hrvatskoj radi oko 100.000 stranih radnika. Hoće li u budućnosti moći funkcionirati naša privreda, posebno ugostiteljstvo, bez strane radne snage? Zazivamo pok. vlč. Antu Bakovića koji je onda vidio današnji problem i ponavljavao program “jedno dijete više”. Uz dvoje može biti prostora i za treće dijete! Kad bi svi tako razmišljali gdje bi nam bio kraj! Istina, možemo uvesti radnike na pr. iz Afganistana, ali će oni donijeti ovamo Afganistan. Oni ne prihvaćaju kulturu u koju dođu nego donose svoj mentalitet.