Danas crkva slavi sv. Tomu apostola, jednog od 12-orice koji nije mogao dokučiti Kristovo uskrsnuće. On je ostao kod Isusova raspeća, sramotnog svršetka, njegovog pokopa i tu završava njegovo veza s Isusom. Ostali su ga apostoli uvjeravali u Isusovu pobjedu smrti ali se njemu toliko usjekla njegova sramotna smrt i ukop da je tu sve završilo. Nije mu pomoglo svjedočastvo apostola. On je tražio da se uvjeri tako da stavi prst u mjesto čavala. On je primjer onih koji se ne trude dokučiti Božji plan čovjekova spasenja. Naime, Bog ne ispunjava naše želje i željice nego svoj plan. Naše su želje djetinjaste ponekad. Ostali su učenici pomalo ušli u veliki Božji plan čovjekovog spasenja. “Gorjelo nam je srce dok je tumaćio pisma stranac dvojici učenika na putu u Emaus. Čudili su se kako oni to nisu znali. Ali kad je Toma u zajenici ostalih apostola susreo uskrslog i kad mu se Božji plan otkrio, onda postaje drugi čovjrk. Vraća mu se vjera. Problem “nevjernih Toma” danas nije ništa drugačiji. Danas traže dokaze koji su im na dohvat ruke. Nekima je “okidač” na putu vjere bio neki naoko bezazleni događaj. Pogled na zvjezdano nebo, vjera majke koja sahranjuje sina, zanosno pjevanje vjernika u crkvi…Poput sv. Augustina neki će reći: “Kasno sam te upoznao a ti si me pratio”.
Predaja zaostalog oružja – Skoro svaki dan čujemo da je neki građanin pronašao i obavjestio policiju o zaostalom oružju. Neki donesu pušku ili neko oružje koje nije opasno u policijsku postaju. Ostajemo zabrinuti zbog djece koja ne razumiju opasnost ovog oružja pa se s njim igraju. Dobro je da naša policija ne sankcionira one koji su se odlućili predati ožružje. Svaki dan pročitamo vijest da je netko predao ili obavjestio policiju o nađenom oružju. Lijepa naša bila bi još ljepša bez zaostalog oruža. Ali smo na dobrom putu da i tome stanemo na kraj.