Danas slavimo sv. Franju Asiškog. Rođen je oko 1182. godine u Asizu. Sin bogatog trgovca imao je burno mladenaštvo. U lokalnom ratu zarobljen je i tu počinje njegovo obraćenje. Odrekao se očeva bogatstva, obukao skromnu odjeću i počeo sljediti Isusov primjer. Povukao se u osamu i duhovno obnovio. U jednoj ekstazi dobio je Isusove rane. Okupio je oko sebe mladiće koji su se oduševili za život u jednostavnosti i siromaštvu. U svojoj skromnosti nije se smatrao dostojnim svećeničke službe. Volio je prirodu. Vuka je zvao bratom, smrt sestricom. Svojom jednostavnošću uveo je u crkvu novi duh, tihu revoluciju. Za razliku od Luthera, koji je stvarao razdore, podjele pa i ratove, sv. Franjo je svojom tihom revolucijom unio u crkvu jednostanost i snagu evanđelja. Njegova braća, franjevci, nastavili su njegovo djelo. Bilo je više revolucija u ljuskoj povijesti ali one su mijenjale samo izvanjski način života, bolje rečeno jedni su skinuli s “prijestolja” vladajuće da bi oni uzeli vlast. Franjina revolucija je revolucija srca.
Šterna u Ramljanima, svjedok jednog vremena. Voda život znači ne samo u prošlosti nego i u budućnosti. Ne mislimo o tome. Tek kad neke stvari izgubimo onda ih zanamo cijeniti. Hoće li tako biti i s vodom u budućnosti?