Neka su sela ne samo u Lici posve prazna: kuće strše kao nijemi svjedoci. Ali i po gradovima ili gradićima otkrivamo napuštene kuće i zatvorene stanove. Neke su kuće u gradu obrasle u travurinu, prozori polupani i kuća djeluje ko strašilo. Postoji težnja u čovjeku da ostavi iza sebe ali materijalne stvari. Tako će se neki hvaliti lijepom kućom. Ali, ako nema djece ta kuća postaje spomenik ljudskoj gluposti. Mi mislimo steći slavu bogatstvom a to znači kućama, imanjem, novcem. Skupljati ima smisla samo ako to želimo dati potrebnijima od nas. Zreli ljudi žele podijeliti s drugima što imaju, ne samo materijalne stvari nego i duhovne. Ono što smo dali drugima postaje vječno. Čaša vode dana žednom putniku nije izgubljena: ona je čin darežljivosti koji ostaje izvan vremena. Tako dolazimo do spoznaje da ono što smo dali drugima zapravo postaje naše bogatstvo. Inače, što smo zgrtali u sebičnosti za sebe uništit će vrijeme i smrt…
Danas je petak a to znači sajam u Gospiću. Tek smo oko podneva prošetali ali već au se neki razišli. Neugodna južina stvara pomalo nervozu ali život ide dalje….
