U Gospić i Liku stigla je prava zima. Snijeg neperestano pada, hladno je pa je topla soba pravo utočište. Danas smo pozvani na ručak ocima karmelićanima koji vode župu Gospić s više manjih župa u okolici. Za stolom su se našli naš biskup mons. Marko Medo, bivši vojni biskup mons Juraj Jezerinac, kancelar mons Mišel Grgurić, mons Vito iz Ordinarijata, nas trojica iz doma, dekan Beriša…Ukupno nas je 15 oko stola. Peć ne gori ali nitko ne smije priznati da mu je hladno. Topla juha nas je zagrijala i prijateljski razgovor. Kako je lijepo kad se braća nađu zajedno! Vrijeme ručka je brzo prošlo. Idem pješice prema našem domu. Snijeg pada, bura se pomalo ljuti i nosi pahulje u oči. Pravim koji snimak a zaista se nudi toliko toga za snimanje i bilježenje. Bura prodire kroz odjeću, noge su u cipelama već pomalo mokre. Ali znam da me čeka topla soba. Po koji pješak prođe žureći u topli stan. Dođoh pred vrata svoje sobe ali jao: nemam ključa! Kakav šok! Ipak, nakon panične potjere našli smo ga u autu kolege Mile koji nas je vozio na ručak. Lijepo je doći, smrznutih nogu i ruku, u toplu sobu. Onda se tek doživi blagodat topline.
Ceste su prohodne ali treba biti strpljiv jer za čas smo u nevolji
Gospić danas prije podne