Prostor i vrijeme. Jedno i drugo nam je darovano. Važan je prostor u kojem živimo ali je još važnije vrijeme koje nam je darovano. Vrijeme ne možemo ponoviti: ono je jednokratno. Danas nam evanđelje govori o važnosti prostora i vremena. Naše vrijeme koje nismo ničim zaslužili nego nam je jednostavno dar, trebamo osmisliti. Dragi Isus jednostavno kaže da budemo u tom vremenu sol i svjetlo. Sol je tako potrebna hrani da bude ukusna ali ne smije je biti previše: ona se jednostavno izgubi u hrani ali joj upravo tada daje potreban ukus. Isus kaže da njegovi učenici – a učenici njegovi postajemo na krštenju – trebaju biti sol. Nevidljivi i nenametljivi a ipak prisutni tako da daju ukus. Majka Terezije nije bila nametljiva: gotovo izgubljena među siromasima, beskućnicima. Ali je davala čudesni okus koji su osjetili mnogi. “Vi ste svjetlost svijeta!”. Svjetlost ima svoju strukturu, spektar, brzinu. Brzina svjetlosti je 300.000 kilometara u sekundi. Svemirske udaljenosti mjere se godinama svjetlosti! A što je tama? Tama nema svoju strukturu, ona je jednostavno nedostatak svjetlosti. Kad Isus kaže “Vi ste svjetlo svijeta” podsjeća nas da dajemo smisao ovomu svijetu. Ali ne sami po sebi nego ukoliko smo njegovi učenici! On je svjetlo svijeta! Naš život ima smisla samo zato što je on došao na svijet kao svjetlo svijeta. On je razorio djela đavolska, smrt, tamu. Mi smo svjetlo svijeta ukoliko sudjelujemo u njegovu svjetlu, njegovoj ljubavi. Zamislimo sada nekoga tko se umisli da je on svjetlo bez Krista, da je on božanstvo, da može izračunati jednadžbu, izvaditi kvadratni korijen ili ne znam kakvu računsku operaciju. Zar on nije mogao biti u kolicima kao invalid potreban pomoći drugih u najobičnijim potrebama. Oholost odvaja čovjeka od izvora svjetlosti i on ostaje u tami. Pakao je odreknuće od istinske svjetlosti a to je onda tama…Danas će milijuni vjernika diljem naše planete sudjelovati na gozbi ljubavi. Potvrdit će potresnu istinu da su sinovi svjetlosti, djeca ljubavi. Oni to žive u svakodnevnici…
Danas smo slavili misu u Ličkom Novom, naselju nedaleko Gospića. Župnik, vlč. Herbert još je uvijek na oporavku zbog puknuća tetiva na nozi, ali mlad je i uskoro će i on “skakti ko jelen”. Ugodno je bilo slaviti misu s ovim dragim ljudima u Ličkom Novom
Na kraju mise blagoslov svijeća i blagoslov grla
Jutros je gotovo polarna zima u Gospiću: uz nisku temperaturu polarni vjetar prodire do kostiju. Ali, neka i zima pokaže svoje! (p.s. Ove je snimke napravio ministrant Filip)