Neke osobe i mjesta rado posjećujemo. Vezale su nas svojom dobrotom, žrtvom, radosnim doživljajem…Poput onog Pazarištanina Mile Milinkovića koji je otišao u Kanadu. Ali kad bi osjetio bol za Hrvatskom morao je sjesti u avion i uputiti se u Lijepu našu. Kaže da bi ga zabolio mali mozak i morao se dati na put…Tako sam se nekako danas i ja uputio prema Slunju. Ovo je kraj sa bremenitom prošlošću i hrabrim narodom koji je dostojanstveno nosio križ života u teškim vremenima. Nikad se dobri i veliki ljudi nisu hvalili svojm dobrotom i žrtvom. Oni su znali tiho trpjeti s pouzdanjem u Božju pravdu. Vjerom je ovaj narod ulazio u Božju svemoć. Oni su me zadužili svojom hrabrošću vjere u velikim kušnjama.
Povod posjetu Slunju je promjena zimskih guma. Nakon 15. studenog ne smijemo se pojaviti na cesti bez njih. A kod poznatog vulkanizera Darija u Slunju pohranjene su moje ljetne gume: treba ih zamijeniti. Predao sam auto majstoru Dariju i dao se u šetnju. Prolazak kroz Rastoke koje pršte od vode koja poskakuje i ruši se u Koranu. Susret dragih ljudi u prolazu. Josip me sjeda u auto i vozi svoju kuću: kava, pršut…Zimske su gume uskoro gotove. A dok sam putovao prema Slunju prijatelji iz Slunja zvali su me: spremaju specijalitet, zove se, ako sam dobro razumio, carski odrezak. Pozivaju me. Nisu znali da sam planirao dolazak u Slunj. Ništa nije slučajno. Ovako smo se okupljali od vremena do vremena u dobra vremena. Našlo nas se ovaj put sedmorica. Bože, kako je lijepo kad se prijatelji nađu zajedno! Razgovor spontan. Ne nedostaje dosjetki iz prošlosti i sadašnjosti, doživljaji iz djetinjstva…Par sati je prošlo kao trenutak. Upravo ovakvi trenuci daju ljepotu životu. U ratu sam upravo u zatvoru, okružen mržnjom, sanjao druženje s prijateljima u miru. A danas se dogodilo takvo druženje…
Mostovi u Radtokama…
Lijepo je kad se prijatelji nađu zajedno
I voda teče i teče