Lijepi sunčani dan iako jesen pokazuje svoje lice: jutra i večeri su hladne. Lišće je požutjelo na granama i sve brže otpada…Put nas iz Gospića vodi prema Bužimu. Prošli smo pokraj rodne kuće Nikole Tesle i uskom asfaltiranom cestom kojih 5 kilometara do Bužima. Sunce je na zalasku pa daje krajoliku posebnu draž. Evo nas u Bužimu, kod župne crkve. A crkvu je 10. srpnja 1804. godine posvetio biskup Ježić i to sv. Tereziji Avilskoj… Narod se okuplja oko crkve. Većina dolazi automobilima. Neki su došli i iz susjednih župa. Župom upravljaju karmelićani iz Gospića. Misa je redovito u nedjelje i blagdane. Župni stan služi kao neka vrsta dvorane za susrete. U 17 sati počela je misa, gozba ljubavi. Vodi je karmelićanin što je normalono jer je sv, Terezija Avilska bila karmelićanka. U svetištu nas je šestorica svećenika. Narod pjeva uz pratnju harmonija. Upravo pjevanje pokazuje da ovaj narod sudjeluje u euharistiji….U prvoj je klupi gospićki gradonačelnik g. Milinović. Mnogi su pristupili Pričesti. Misa je nekako brzo prošla iako je trajala sat vremena. Nakon mise molitva pred crkvom – kod spomen-obilježja – za ubijene i nestale mještane i polaganje vijenaca. Narod se na kraju svega preselio u prostorije župnog stana gdje su priredili “švedski stol”. Tamburaši svirkom daju dodatni ugođaj. “Moj se narod raduje” rekao bi naš legendarni pjevač, zna se koji! Spustila se noć. Ostavio sam raspjevano društvo i istim putem u Gospić, u naš dom. Zove me č. sestra Amalija iz Zagreba i pita jesam li zaboravio ovu noć 1991. Kako mogu zaboraviti! Podsjetimo: pokušali smo u spaljenom i razorenom Vagancu pronaći preživjele uz osiguranje JNA: 2 svećenika, 2 časne sestre i 6 dobrih ljudi koji su bili spremni pomoći. JNA nas je izručila niškim specijalcima a ovi knindžama. S uperenim automatima odveli su nas u Korenicu gdje nam je rulja priredila javni linč a četnici nastavili u podrumu batinanje…Moralo ih je stići Božje prokletstvo…iako se molimo za njih.
Na oltaru 6 misnika
Crkva nakon zalaza sunca
Nakon mise molitva za poginule i nestale mještane kod spomen obilježja
Molitva, suze i tuga…ali zadnju riječ ima Ljubav, uskrsnuće tijela i život vječni