Danas se malo selo Čanak u brdima Like sjeća žrtava agresije 1991. Zaputili smo se u ovo selo u 9 sati. A ovo je selo kutak naše domovine skriven turistima koji jure autoputom. Treba voziti vijugavom cestom i pred oči iznenada padne dolina u obliku “čanka”. Netaknuta priroda, a danas nebo plače: pada obilna kiša. Kao da plače nad tragedijom ovog malog mjesta koja se dogodila na današnji dan 1991. Horde palikuća nahrupile su u ovo selo, pobile mještane, razorili kuće i crkvu, Zločincima je ovo bila pljačka i zabava: privezali su staricu za vozilo i vukli po mjestu! Zločin nad ljudskim bićem pretvorili su u banalnost. Staje pamet.
U 11 sati polaganje vijenaca u centru sela pred spomen obilježjem. Crne mramorne kocke s imenima žrtava nijemo govore. Vijence polažu branitelji, predstavnici županije, općine Korenica, mještani. Vlč. Mile Pecić, kojeg je dobri župnik Andrija Kekić zamolio da vodi molitve i misu, kratko se pomolio i pozvao na žrtvu mise u župnoj crkvi koja je nikla iz pepela. Misa je najviše i najljepše što možrmo učiniti za pokojne: posadašnjenje Kristove žrtve ljubavi na križu. Kad se podjetimo na pojedinosti stradanja ovog ubavog sela neki se pitaju: gdje je Bog bio kad su zli ljudi činili ove zločine? Krist koji je sama dobrota, istina i ljubav, trpio je u sramoti križa, u napuštenosti i silnoj patnji. On je s onima koji trpe u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji. Ali zadnju riječ nema patnja, zlo, smrt. Zadnju riječ ima pobjeda ljubavi, uskrsnuće i život vječni. Oni koji vjerom odgovaraju na Kristovu ljubav ulaze u Božju svemoć. Zlo je Kristovom smrću srušeno, pobijeđeno, ono je u korijenu uništeno. Nas mržnja ne može zarobiti, nas vodi ljubav prema Bogu i čovjeku. Slijedila je molitva vjernika, prinos darova, pričest. Župnik vlč. Andrija zahvalio je svima koji su našli vremena da dođu danas u Čanak i sjete se naših mučenika.
Nakon mise druženje u skromnom domu nedaleko crkve. Široka hrvatska duša i ovdje je progovorila: našlo se na stolu jela i pća. Vani je nebo plakalo, potoci su nabujali, kiša natopila zemlju…Imali smo čast popiti kavu u jednoj obitelji koja živi između Zagreba i Čanka. Ovakvi spontani susreti imaju svoju posebnu draž… Povratak preko Sinca. Gacka se izlila izvan korita a kiši se ne vidi kraja. Otme se usklik: divan si Bože u stvorenjima svojima pa i u silini vode…
Polaganje vijenaca i cvijeća
Završetak mise…
Druženje u mjesnom domu
.