Sinodalni hod crkve – Naši vjeroučitelji

28 lis

Već su u prvoj crkvi iskrsli problemi, pogotovo kad je riječ o “poganima”, u praksi crkve. Apostoli su odvažno otvorili vrata svim narodima i jezicima. Pavao će zanosno navještati: “Nema više Grk, Rimljanin, rob, slobodnjak, muško, žensko: svi ste vi jedmo u Kristu.” Dakle, crkva je nadvladala nacionalne i socijalne barijere. Bila je to prava revolucija u rimsklom carstvu. Danas je crkva gobalna duhovna snaga. A to zato što se nije dala sputati nekavim propisima koji ograničavaju pristup drugačijima. Možda je bilo pogrešaka kad misionari nisu razumjeli tradiciju i kulturu nekih naroda /na pr. Kina/. Danas je procvat crkve u Africi i još po nekim dijelovima svijeta. Moramo priznati ka je “konzervativnost” crkve blagoslov. Ona se nije dala lako upecati u “pomodarstvo”  koje je prolazno. Ona je čvrsto ustrajala na temeljima na kojima počiva. Ali, isto tako ona je otvorena čitanju novih znakova vremena. Protestantizam se razbio u kojekave sekte, paravoslavne crkve su zarobljene nacionalnim okvirima: one se šire vojnim osvajanjem teritorja /na pr. rat u  Ukrajini/. Norveški nobelovac Jon Fosse pristupio je katoličkoj crkvi upravo zato što je ona globalna duhovna snaga koja može odgovoriti izazovima vremena, koja nadilazi podjele ali uvažava identitete pojedinih naroda i kultura. Mjesto žena u crkvi nije tabu tema. One su najbrojniji i najvažniji dio crkve. Jedan događaj iz 1720. godine; biskup senjski posjećuje Slunj nakon što je turska opasnost prestala. Traži da se najprije u Slunju na ruševinama franjevačke crkve izgradi crkva. Vjernici u Bihaću čuli su da je biskup u slunjskom kraju pa su ga zamolili da dođe k njima i ohrabri ih jer su dugo bez svećenka. Biskup je zapisao da je plakao od radosti kad je čuo te ljude u Bihaću kako mole, ispovjedaju vjeru, pjevaju, Sve to bez svećenika. Oni su bili živa crkva. Nađe se uvijek hrabri pojedinac – muškarac ili žena – koji poklad vjere prenose životno a ne samo teoretski.

Jesen ušetala u dječji zabavni park /Gospić/