U ratovima i društvenim nemirima ljudi izgube razum i vode ih emocije. Veliki manipulatori igrali su na “kartu” emocija: revolucije su ne plod hladnog razuma nego silnih emocija. U predizbornoj kampanji udara se na osjećaje. A emocije su kadre pokrenuti mase. Kad se emocije slegnu onda se čovjek pita: kome sam to povjerovao? Kako je jedan vješti manipulator mogao pokrenuti tolike ljude? Tako je komunistički aktivist govorio seljacima: kad mi dođemo na vlast stvorit ćemo blagostanje. Na pr. bit će puno polje purana. Samo dođeš, uzmeš purana i pripremiš ručak. Jedan je seljak upitao: “A tko će purane hraniti?” Govornik je odgpvorio da to nije sada predmet razgovora. Čovjek se razočara u nerealnim obećanjima ali i dalje traži tko će ga “nahraniti” drugim obećanjima. Revolucije su mijenjale vanjske uvjete ali nisu promijenile srce ljudi. Prava revolucija je Kristova. On ne laska nikome. Čak traži da ljubimo i oprašatamo i neprijatelju! Njegova priča o Samaritancu ostaje put prave revolucije. Podsjetimo: čovjek je upao među razbojnike koji su ga orobili, isprebijali i ostavili polumrtva. Prolazili su židovski svećenik, levit, ali im se žurilo ili nisu smjeli dotaknuti mrtvoga da se ne “okaljaju” jer idu u hram na molitvu. Naišao je jedan Samarotanac. A Samaritanci su smatrani primitivcima, poganima. Taj je pomogao ranjenom čovjeku, platio za njega prvu pomoć i smještaj. Tko je onda naš bližnji ili komu smo mi bližnji? To se pokazuje u nevolji. Onda ne gledamo tko je tko nego pomažemo bratu u nevolji. Jedan je mudro rekao da mu je izgublje dan u kojem nije učinio neko dobro djelo ljubavi i milosrđa.
Doznajemo da je u kasnim večernjim satima u subotu izbio požar na zadružnom domu u Sincu. Odmah su stigli vrijedni vatrogasci DVD Sinac a pomogli su i otočki. Uzrok požara trebaju doznati stučnjaci koji će se oglasiti priopćenjem.