U svakome od nas čekaju ili bolje reći drijemaju neslućene mogućnosti. Treba ih probuditi i aktivirati. Korizma je milosno vrijeme u kojem možemo duhovne ili moralne vrednote sakrivene u nama oživjeti. Treba krenuti putem odricanja i žrtve. Onaj koji se svlada ili je spreman na odricanje može izgraditi osobnost koja je blagoslov drugima. Nije odricanje mučenje samoga sebe nego može doprinjeti rastu osobnosti. Ukrotiti svoju sebičnost znači automatski vidjeti drugoga ne “kao pakao” nego kao svoga brata. Naše svladavanje i odricanje može povećati nutarnju slobodu i sposobnost za altruizam ili autentičnu ljubav. A sve ono što nam je teško zovemo križ. Križ može biti bolest, križ je briga koja nas muči, križ su drugi ljudi koji nas ne razumiju. Križ je utkan u naš život i ne možemo ga izbjeći. Osoba koja ne želi prihvatiti križ po sebi je nezrela osoba. Ona bježi u svijet iluzija i troši energiju na ljutnju što nije svijet onakav kako bi ona željela. Takva osoba ne prihvaća ni samu sebe. Korizma je šansa da osmislimo križ i patnju, da ukrotimo svoje lude želje i tako otkrijemo nove mogućnosti koje su pred nama. Pri tome polazimo od toga da je križ naš svagdanji stvarnost. Po križu idemo k spasenju! Pročitao sam negdje riječi: “Život može biti lijep i kad si slijep!”
