Dana 1. studenoga naša crkva slavi svetkovinu Sviju svetih. Na ovaj se blagdan spominju sveci i blaženici Crkve. Sjećamo se i onih koji nisu označeni u kalendaru, koji su otišli u vječnost ali nisu zaboravljeni od Božje ljubavi. Svetkovina Sviju Svetih usko je povezana sa svetkovinom Uskrsa. Naime, na Svisvete slavimo “nebesku crkvu”, sve one koji su vjerom završili zemaljsko putovannje i sada su “u ruci Božjoj”. Oni su poticaj da živomo vlastiti život u vremenu i duhu evanđelja, Radosne vijesti koju nam je objavio Krist koji je za nas umro i uskrsnuo. Uoči Sviju Svetih 31. listopada iz Amerike je stigla “Noć vještica” /od “All Hallows Eve”/. Taj projekt ima komercijalni, zabavni karakter i nema ništa zajedničkog s kršćanskim slavljen Sviju Svetih. Zapravo nosi poganski karakter a posvećena mu je velika medijska podrška. Ali ima pokušaja da naročito katolički mladi, kao mladi katolici u Tirolu, upriliče “Noć 1000. svjetala” koja je u znaku kontemplacije /molitve/.
Teološki je svetkovina usko povezana s Uskrsom i uskrsnućem mrtvih, budući da su, prema kršćanskom vjerovanju, sveci već u zajedništvu s Bogom i tvore “nebesku crkvu”. Slavlje Sviju Svetih treba potaknuti vjernike da intenzivnije žive vlastiti život u duhu Evanđelja i tako slijede put “svetosti”. Možda su naša groblja osvjetljena tisućama svijeća odgovor ovim poganskim pokušajima da se svetkovini Sviju Svetih oduzme poganski sadržaj. Stati pred grob svojih dragih i s njima razgovarati molitvom najljepše je što možemo učiniti /dakako nakon Mise/.
Na Dušni dan, 2. studenog, prisjećamo se svih umrlih. Ovaj blagdan postoji od 2. stoljeća. Korijeni ovog festivala sežu u 998. godinu, kada je opat francuskog benediktinskog samostana Cluny, Odilo od Clunyja, odredio taj dan kao dan sjećanja na sve umrle vjernike. Kršćanski blagdani u spomen na mrtve postoje od 2. stoljeća.
