U popodnevnim satima u našem domu posjetila nas je obitelj Butina iz Slunja. Bez najeve: moment iznenađenja! Otpratio sam sestru Mariju sa sinim joj Mikaelom u Split. Ima ona dva sina i šestero unučadi. Imaju kuću u Splitu, dobar posao u Švedskoj ali djeca odnosno unučad pravo su bogatstvo. Žive izmešu Splita i Švedske. Otpratio sam ih i zaželio sretan put do Splita /Stobreć/….Sjeo sam za stol iza ručka da nešto napišem a javi se obitelj Butina iz Slunja: tu smo i želimo vas vidjeti!. Doista dođoše bračni para Mijo i Marica, sin, snaha i unučica Mia. Mijo i Marica vjenčani su pred 50 godina u Slunju /18.08.1073/ i ove godine slave 50 godina braka ili zlatni pir. Podigli su troje djece- Živjeli su između Njemaćke i Slunja /Cerovac/. Sin koji ih je dovezao ima ćetvero djece! Ovaj braćni par spada u hrvatsku elitu: obitelj i djeca su im bogatstvo ali snagu nalaze u vjerničkom hodu kroz zapreke i izazove. Ugodan razgovor, sjećanja, radosti, tuga progonstva, obnova…Pozvali smo mons. Ožuru i s. Amaliju koja je u Slunju u teškim vremenima bila prava heroina. Naš život se mijenja pred izazovima ali se ne oduzima. Ni smrt ga ne može uzeti! Otkrili smo kad su otišli da su Mijo i Marica ove godine jubilarci, da zahvaljuju Bogu za 50 godina bračne vjernosti. Bože, pomislim kako naši susreti imaju nešto božanskoga. Radujemo se jedni drugima, dajemo i primamo. Otpratio sam ih do parkirališta i mahao dok se nisu izgubili u Budačkoj ulici. Ma ne, nisu se izgubili nego odoše s radošću susreta prema Slunju.
Oni su iz Splita /Stobreć/ došli u Gospić samo da vide brata odnosno striku.
Bračni par Butina sa župnikom /u sredini/
Sestra Amalija u Slunju je je provela teške godine rata, povratka i obnove…