Ovih se dana sjećamo stravičnog pokolja mještana Široke Kule 13. listopada 1991. Četničke formacije potpomognute lokalnim Srbima pokušali su etnički očistiti Široku Kulu u projektu velike Srbije do Karlobaga. Tada je jedan razumni srpski povjesničar upozoravao: “Ne budite ludi: Hrvati će za Velebit voditi 100-godišnji rat!” Razuma nije bilo. Najveći dio pokolja je bio upravo 13. listopada 1991. u Širokoj Kuli kada su pobunjeni Srbi ubili 8 Hrvata, a pokolj se nastavio i idućih dana, kada su ubili još 32 osobe. Među njima je i djevojčica Verica Nikšić od 13 godina, 17-godišnji dječak, cijela peteročlana obitelj /miješani brak/ te velik broj starijih osoba.
Jučer je istarski biskup mons Ivan Milovan predvodio misu u Širokoj Kuli za žrtve. Narod Širike Kule i Ličkog Osika te čitave Lika njeguje sjećanje na ove žrtve. Nisu zaboravljeni! Pogotovo Božja dobrota je primila njihovu žrtvu koja se ujedinjuje s Kristovom žrtvom na križu. Ali zadnju riječ nema smrt i zlo negio ljubav i uskrsnuće.
U Domovinskom ratu poginulo je 402 djevojčice i dječaka, dok je na području Općine Slavonski Brod samo u jednoj godini 1992. čak je 27-ero djece ubijeno na pragu svoga doma, a 65 ih je ranjeno. U Karlovcu je ubijena granatom generala Čada djevojčica Jelena Prebeg /prognana iz Rakovice/, a 26. rujna 1991. troje djece Špoljarića u Grabovcu gdje su se privremeno smjestili ubijeni su bačenom srpskom granatom. Kakvi bismo bili ljudi da ne njegujemo uspomenu i sjećanje na ove žrtve? Panični bijeg pobunjenih Srba 1995. bio je bijeg pred strašnim zločinima koje su počinili. Ali, ne mogu pobjeći od zločina koji ih prate. Jedan slučaj: majka iz slunjskog kraja odvela je sinove u četnike. Veliki bijeg pred zločinima 1995. odveo ih je u Srbiju. Slali su ih na Kosovo. Sinovi su rekli materi: “Ti si bila sigurna da ćemo pobijediti. A što sada?”. Mati je zašutjela, otišla u dvorište kuće i objesila se.
