Oblačno jutro u petak 28. veljače. Danas je zadnji dan u mjescu. U glavi se vrti mnoštvo ideja i sjećanja. Ipak, svaki novi dan je čudo. Starije ljude ponekad upitaju je li im dosadio život. Jedan pogled kroz prozor vraća nas u radost življenja. Čudne su neke istočnjačke tehnike koje nas tobože smiruju. Joga na pr. ubija naše emocije da bi nam tobože donijela mir ali zapravo lažni mir. Vjera u Isusa Krista najveće je uzdignuće čovjeka! Ne trebaju nam astrolozi i razni autori horoskopa koji umišljaju da mogu odgonetnuti našu sudbinu. Jadno je i kukavno slijepo vjerovanje u neke horoskope. Ne trebaju nam kojekakvi šarlatani koji nas zavaravaju da mogu izliječiti svaku bolest. Treba nam više vjere i ljubavi prema Kristovu križu u kojemu je “spas i uskrsnuće naše!” Sv. Pavao nas upozorava: “Jer doći će vrijeme, kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će po vlasitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima te će odvraćati uši od istine a okrenut će se bajkama”. Naše vrijeme sa silnim tehničkim mogućnostima može čovjeka “zarobiti” i s njim manipulirati. Ipak, Kristova žrtva ljubavi ostaje neiscrpni izvor na kojem se napajamo u svim razdobljima života. Žrtva ljubavi koja je pobijedila smrt i otvorila nam pristup u život vječni. Zbunjeni od tolikih glasova oko nas, uskliknut ćemo sa sv. Petrom: “A kud ćemo od tebe, Gospodine, kad ti jedini imaš riječ života!”
Stabla izgledaju kao beživotna ali u žilama u utrobi zemlje sprema se proljeće