Čitamo da je mlada majka umrla od karcinoma i ostavila četiri maldobne djevojčice. Ona umire s vjerom i poručuje: ako joj je Bog dao četiri djevojčice On se i brine za njih. Ipak, postavljamo mnoga pitanja. Naročito zašto Bog šuti na našu patnju, stradanje nevinih. Bunimo se a ne želimo dokučiti dubinu i snagu Božje ljubavi kad je Sin Božji, Krist Spasitelj, postao čovjekom, trpio strahovito u sramoti, napuštenosti i velinoj patnji. Kako možemo biti ravnodušni prema tolikoj ljubavi koja je pobjedila zlo, smrt i čovjeku ponudila novu nadu, neslućene mogućnosti. Smrt je pobjeđena, uskrsnuće je pobjeda života. Ova je mlada majka s beskrajnom tugom morala ostaviti svoje četiri kćerkice kad im je najpotrebnija, ali ona ne umire u očaju nego se predaje u Božje ruke. Nisu vjernici kukavice koji svoju brigu prebacuju na Boga: oni znaju da naša patnji nije besmislena. Drugo lice patnje je ljubav koja je jača od smrti.
Druga vijest koja je odjeknula ne samo na “brdovitom Balkanu” nego čitavim svijetom je tragedija u Makedoniji kad je izgorjelo 59 mladih u disko klubu, a više od 150 ih je povrijđeno. Oko 50 ih je prevezeno u bolnice u inozemstvu.Postavlja se pitanje: kako nadležni nisu posvetili minimum brige za rad ovog diska. Naime, disko je imao samo jedan ulaz, gatre na prozorima a strop od zapaljivog materijala. Netko je morao pogledati uvjete u kakvima radi ovaj klub gdje se okuplja 1500 mladih i upozoriti vlasnika. Možemo zamisliti kako su stradavali mladi u plamenu, u stampedu…Ovdje je zatajio ljudski faktor. Ostaje nam tuga koju dijelimo s roditeljima i obiteljima stradalih i preporučujemo ih Božjoj dobroti. Oni su djeca Božja, otkupljena snagom Krisove žrtve ljubavi. Naša molitva, molitva crkve, duhovna je snaga koja ih prati. Nek ova mladost nastavi započetu igru i veselje u Božjem kraljevstvu gdje nema tuge, jaka ni boli i gdje je radost vječna.
Deset tisuća mladih u Gospiću, na susretu katoličke mladeži nedavno, raduju se svojoj mladosti ali s pogledom na “drugu obalu” gdje ih čeka ono što ljudsko oko nije vidjelo i ljudsko uho nije čulo a što Bog priprema onima koja ga ljube…Sve patanje našega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koju Bog priprema onima koji ustraju u vjeri i ljubavi