Papa Franjo završit će svoj posjet Luksemburgu i Belgiji završnom misom jutros na stadionu King Baudouin u Bruxellesu. Organizatori očekuju popunjenost mjesta jer je oko 35.000 mjesta brzo popunjeno unaprijed. Nakon podnevne molitve Franjo će odletjeti natrag u Rim, gdje se očekuje oko 15 sati. Papa Franjo započeo je svoj 46. inozemni posjet u četvrtak u Luksemburgu. Glavni događaj bila je 600. obljetnica belgijskog Katoličkog sveučilišta u Leuvenu, koje je od 1968. godine podijeljeno na flamanski i valonski dio. Upoznao je predavače s nizozemskog govornog područja Katholieke Universiteit Leuven i studente s francuskog govornog područja Universite Catholique u Louvain-la-Neuveu, oboje tridesetak kilometara od Bruxellesa.
U Luksemburgu su ga primili veliki vojvoda Henri i premijer Luc Frieden, a u Belgiji kralj Philippe i premijer Alexander De Croo. Susret s katoličkom zajednicom male zemlje dogodio se u luksemburškoj katedrali. U Nacionalnoj bazilici u Bruxellesu Franjo se susreo s biskupima, svećenicima, redovničkim i drugim pastirima. Osim toga, Papina putovanja papamobilom dovela su do susreta sa stanovništvom obiju zemalja.
Sljedeći veliki događaj za 87-godišnjaka već dolazi od utorka (2. listopada) sa završnim zasjedanjem Svjetske sinode: do 27. listopada oko 370 muškaraca i žena, uključujući oko 270 biskupa, raspravljat će o novim mogućnostima za savjetovanje i donošenje odluka u svjetskoj katoličkoj crkvi. U sklopu ovih reformi trebali bi se jače uključiti i katolici bez ređenja, tzv. laici. /prema Kathpressu/
Otac 16 djece mili s djecom – “Uvijek me pogodi ovaj izraz – „tom dvojicom varalica” – jer je to istina. I dobro i zlo su varalice, oni su ekstremi uravnotežene životne ljestvice. Pa ipak, hvalimo Boga samo za ono za što osjećamo da je dobro (obično ono neposredno dobro), a na loše samo kukamo i žalimo. Ali u molitvi možemo doći do biti. Možemo promijeniti svoje razmišljanje, ostaviti svoju volju, i moliti za milost da uskladimo svoje dane s Božjom voljom. To je ono o čemu razmišljam kada je riječ o obiteljskoj molitvi. Nije to neka savršena slika pobožne i svete obitelji. Kaotično je, neuredno, ali je svejedno lijepo. Bilo da je to cijela krunica sa svih nas osamnaest, ili samo ja i moj sedmogodišnjak zahvaljujemo Bogu za dobro i zlo, to je molitva. I veliki i mali trenuci su najvažniji.