Je li opraštanje znak slabosti ili snage? Naime, mi doživimo uvrede: nekad sitne a nekad takve da nas duboko pogode. U našoj podsvijesti uvreda ostaje. Ona je samo “pokopana” ali ostaje i dalje. Ona će povremeno provaljivati u svijest i zadavati nam muke. Međutim, iskreno opraštanje jedino može ozdraviti naše pamćenje. Onaj koji je oprostio oslobađa na neki način energiju za druge zadaće, za kreativno mišljenje i postupke, inicijative. Istina, nakon opraštanja ostaje i dalje “sjećanje” ali ostaje u nama zadovoljstvo i radost što smo uspjeli pobijediti samog sebe. Naime, uvreda koju nismo oprostili i dalje nas razara i oduzima energiju. A opraštanje nam oslobađa energiju. Istina, mi i dalje zadržavamo sjećanje na nanesene uvrede ali imamo zadovoljstvo da smo ih oprostili i tako oslobodili energiju za nove zadaće. Oni koje mržnja veže sputani su. Jedan komunistički pjesnik opisuje rudarskog radnika koji je došao na pregled k liječniku. Lječnik mu pregledava pluća i otkriva nagriženost pluća od rada u rudniku u prašini. Ali radnik kaže liječniku da pogleda dublje. Liječnik ne razumije. Tada radnik kaže: pogledaj dublje i otkrit ćeš mržnju. Mržnja mu je jedina pokretačka snaga. Ali, mržnja ruši, uništava a ne gradi. To su pokazale razne revolucije koje su samo zamijenile one koji su na vlasti. Ostavile su iza sebe masovne grobnice. Opraštanje ne može biti prisiljeno. Ono je slobodno. Sv. će Pavao to reći jednostavno: “Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi “. /Kol 3,13). Ili će M. Gray reći to: “Oprosti da oslobodiš u sebi sile ljubavi”.
Lijepo je biti zajedno u miru i prijateljstvu
Danas u Gackoj dolini – Imamo povlasticu danas se družiti uz Gacku kod kapele sv. Franje nedaleko izvora ljepotice Gacke. Podaren nam je divan dan Miholjskog ljeta. Naći će se nešto za jelo i piće…