Nedostatak časnih sestara

23 sij

Sestre milosrdnice svetog Vinka Paulskog, koje su bile čuvarice svetišta Majke Božje Bistričke punih 151 godinu, 19. siječnja ove godine na nedjeljnoj misi službeno su se oprostile od župe i svetišta. Zahvalile su svim župnicima koji su kroz dugi niz godina podupirali sestre u njihovu radu kao i župljanima koji su bili velika pomoć i podrška sestrama, prenosi u utorak 21. siječnja KTA.

Ova kratka vijest djeluje otužno. Sestre su nekad bile prisutne i na manjim župama, mnoge su radile u Njemačkoj po bolnicama i domovima. A onda je nastupila kriza. Pad nataliteta značio je nedostatak đaka u školama. Zatvarene su mnoge škole. Na pr. u župi Lađevac god. 1970. u osmogodišnjoj školi bilo je  600 do 700 đaka. Danas kombi doveze svu djecu iz Lađevca u Slunj. Škola će biti adaptirana u dom za branitelje. A kad nema djece nema ni duhovnih zvanja. Časne sestre su djelovale u svim većim župama u Riječko-senjskoj nadbiskupiji. Demografska “suša” odrazila se i na duhovna zvanja. Sestre su bile prisiljene napuštati velike župe kao Senj, Ogulin, Slunj, Gospoć…Ove godine su napustile i biskupiju u Gospiću. Jednostavno sestre još u snazi moraju brigu voditi o starijim i nemoćnim sestrama u svojim kućama. U Italiji već je preuzelo župe oko 200 svećenika iz Afrike. Oni su čak donijeli svježinu u talijanske župe. Duhovnih zvanja je bilo kad je bilo više djece. Ali ako imaju jedno dijete koje nerijetko postaje diktator, nema ništa od duhovnih zvanja. Ne samo duhovnih zvanja nego nemamo radne snage i prisiljeni smo uvoziti radnike iz azijskih zemalja. Tako su nestali narodi u povijesti: ostavili su samo neke znakove svoje prisutnosti. Tko će raditi sutra u domovima za starije i nemoćne osobe kojih će biti sve više? Društvo jednostavno ne može uzdržavati stariju populaciju ako nema mladih. Najsigurnija budućnost  su djeca: ona su najveći jamac budućnosti nekog naroda.