Isus je u rodnom Nzaretu. Već je poznat u široj javnosti kao prorok. Nitko tako nije govorio niti činio znamenja. Progovorio je u mjesnoj sinagogi /bogomolji/. Njegovi mještani ostali su začuđeni. Otkuda njemu ta silna nauka? Pa mi ga znamo! On je jedan od nas. Nisu obratili pažnju na silnu nauku nego su ostali na onom što su znali o njemu. Isus se začudio njihovoj nevjeri! A on je donio istinu o čovjeku i Bogu. LJudi su ostali na onom što su oni znali, na razini svoje male sredine.
I danas u našem svijetu se u glavama mnogih pokreće sličan mehanizam. Počesto promatramo i razmatramo s oduševljenjem i divljenjem misli i izreke filozofa i književnika, te je i hvale vrijedno da tražimo uzvišene sadržaje koji uzdižu duh. Nema ništa lošega u tome da se divimo ljudskoj mudrosti i znanju, no postaje problematično kad nismo kadri osjetiti veličinu i uzvišenost Božjega znanja i Božje objave koja daleko nadvisuje onu ljudsku mudrost. I danas se događa kad iz usta biskupa ili svećenika čujemo navještaj one nepogrješive Božje istine i mudrosti, mnogi to prihvaćaju s dozom netrpeljivosti, te redovito, jer im ne odgovara, prebace žarišnu točku s onoga što je rečeno na onoga tko govori. Posljedica svega toga je da od sebe odbace vjerodostojnu Božju poruku upravljenu izravno njima. Da iste riječi izgovori netko drugi, možda bi se divili i prihvatili o njima razmišljati, ali kad službenik Crkve govori u ime Boga koji se objavio i darovao svome puku, onda to postaje neprihvatljivo.
Danas slavimo misu u Korenici!