Nakon povratka iz Libanona papa Lav XIV rekao je: “Draga braćo i sestre, ono što se dogodilo proteklih dana u Turskoj i Libanonu uči nas da je mir moguć i da kršćani, u dijalogu s muškarcima i ženama drugih vjera i kultura, mogu pridonijeti njegovoj izgradnji. Ne zaboravimo: mir je moguć! Blizak sam narodima južne i jugoistočne Azije, teško pogođenima nedavnim prirodnim katastrofama. Molim za žrtve, za obitelji koje oplakuju svoje najmilije i za sve koji pružaju pomoć. Potičem međunarodnu zajednicu i sve ljude dobre volje da djelima solidarnosti podupru braću i sestre u tim krajevima.” Ovo papino svjedočanstvo govori da se i u nevoljamo može roditi nešto lijepo. Kao i u našem osobnom životu. Na koncu crkva je bila jaka kad je bila progonjena. Hrabro mučeničko svjedočanstvo prve crkve ostaje za sva vremena. Mi smo nosili križ za dugogodišnjeg nehumanog komunističkog režima. Crkva je u našoj domovini i pod komunističkom tiranijom donosila plodove koji ostaju. Rađao se novi zamah za preporod. Hrvatsko proljeće 1971. dalo je naslutiti da nikakva ljudska tiranija ne može uništiti ono što je posijano u nama: vjera u pobjedu istine i ljubavi.
Oblačno ali sunce se probija – Jutos je u gorskoj Hrvatskoj maglovito ali se sunce probija. Pred nama je dio sunčanog dana. Relativno toplo za ovo doba godine. Naslovna fotografija snimljena danas oko 13 sati u Gospiću!!
Odgođen koncert Hrvatske pravoslavne crkve – Malo je poznato da u Hrvatskoj postoji Hrvatska pravoslavna crkva. Pravoslavne su crkve autokefalne /samostalne/ u granicama pojedine države. Biti kršten u rusku pravoslanu crkvu znači biti Rus. Katolička crkva nema nacionalnu oznaku nego se radi o katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, Austriji, Italiji…Katolička crkva šalje misionare i prima u svoje zajedništvo sve narode. Poštuje jezik, kulturu i identitet svakoga naroda ali su u zajedništvu vjere i ljubavi. Norveški književnik Jon Fosse, koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost, pristupio je katoličkoj crkvi jer je ona jedina globalna snaga na našoj planeti. Prihvaća u svoje zajedništvo sve narode s njihovim identitetom. Sv. Pavao je na početku hoda crkve kroz vrijeme doviknuo: “Nema više Grk, Rimljanin…” Dakle nacije su u drugom planu a u prvom planu je zajedništvo s Kristom koji je za nas umro i uskrsnuo. Pravoslavne crkve nemaju misionara: one se šire osvajanjem teritorija vojskom kao što je slučaj s ruskom agresijom na Ukrajinu (ili kod nas s agresijom na Hrvatsku s ciljem stvaranja “velike” Srbije”).
U Hrvatskoj je po logici pravoslavnih crkava osnovana Hrvatska pravoslavna crkva. Ona nije priznata od drugih ali ona djeluje i postoji. Zanimljivo da je ova Hrvatska pravoslana crkva najavila Božićni koncert 7. prosinca. U programu je bila predviđena isključivo crkvena glazba koju bi izveo bugarski crkveni zbor svjetskog glasa Sv. Ioan Kukuzel Anđeloglasni, koji je držao koncerte u katedralama u Beču, Parizu, Edinburgu, Krakowu, Moskvi … Od 1982. do 1985. tri puta je nastupao u Vatikanu za papu Ivana Pavla II. Deset godina kasnije povodom papinog službenog posjeta Bugarskoj, taj zbor je održao koncert za njegov doček. 20. studenoga 2006. zbor. Sv. Ioan Kukuzel Anđeloglasni održao je koncert u crkvi Santa Maria Maggiore u Rimu, koji je Radio Vatikan snimio i s tom snimkom je objavio svoj CD.
Zbor Sv. Ioan Kukuzel Anđeloglasni uživa povjerenje bugarske države i Bugarske pravoslavne crkve.
Pripreme za koncert trajale su mjesecima. U srpnju je sklopljen ugovor za korištenje Male dvorane Vatroslava Lisinskog. Kasnije je na stranicama Crkve najavljen koncert i ta je objava proslijeđena svim medijima, pozvan je cijeli državni vrh kao i nuncij u Hrvatskoj, predsjednik HBK, više katoličkih biskupa i drugih uzvanika.
Tek što je portal Dnevno objavio svoj članak pod nazivom Ovo bi moglo dovesti do sukoba sa Beogradom, ‘Oni u Zagreb dolaze iz Bugarske’ na e-mail HPC-a stigla je Odluka o otkazu ugovora male dvorane Vatroslav Lisinski, koju je donijela ravnateljica Nina Čalopek. Izgovor za raskid ugovora je navedeno „zbog dostave neistinitih informacija od strane Korisnika“.
Posjet iz Slunja – Danas su posjetili svećenički dom u Gospiću Slunjani Franjo Belković i Ivan Tolj. Dakako, posjetili su grob prvog gospićkog biskupa, rodom iz Slunja, mons. Milu Bogovića u katedrali a u domu su posjetili bivšeg slunjskog župnika mons Milu Pecića i mons. Marijana Ožuru, dugogodišnjeg župnika u Cetingradu. Ugodan razgovor o burnoj nedavnoj prošlosti, hrabrosti, progonstvu i povratku na ognjišta. Slunj je povijesni grad koji je odoljevao Turcima, pretrpio je velike žrtve u drugom svjetskom ratu i poraću a 1991. godine sav je narod prognan. Ubijeno je više od 300 osoba. Danas je Slunj neprepoznatljiv: obnovljen, turizam je ušao na velika vrata, ljudi znaju cijeniti slobodu i žrtvu. Vjera im je bila svjetlo i snaga u teškoćama, radostima i tugama. Jednostavno lijepo je živjeti u Slunju danas. To potvrđuju mnogi turisti koji posjećuju Rastoke…
U svećeničkom domu u Gospiću
Nakon posjeta groba biskupa Bogovića