Sinoć su završile Olimpijske igre u Parizu. Lijepo je vidjeti tolike nacije ujedinjene oko športa. Organizatori su htjeli biti nenadmašni pa su i pretjerali da ne kažemo drugačije. Sramotno je bilo izrugivanje Zadnje večere što je povredilo kršćane. Neki ih ih nisu htjeli ni pogledati i jedva su čekali da završe. Ali među olimpijcima ima ne samo dobrih športaša nego i hrabrih vjernika. Namiće se jednostavni zaključak: nitko nije mogao sam sebi dati darove nego ih primiti i razvijati. Športaš će zahvaliti Bogu za primljene darove. Zar on nije mogao biti u kolicima i ovisiti o pomoći drugih?
Ističemo jednu od športađica Yemisi Ogunleye koja nije samo sjajna sportašica, već i divna pjevačica”, napisao je u subotu na Facebooku sportski biskup Njemačke katoličke biskupske konferencije Stefan Oster iz Passaua. Pjevala je “kako bi izrazila svoju zahvalnost Bogu”. Ogunleye i preponašica Sydney McLaughlin iz SAD-a, koje su ispovjedili vjeru u Boga, dale su “divna svjedočanstva vjere” kao olimpijske pobjednice. Ove smo samo spomenuli a takvih ima puno /kao naša džudašica Jelić kad je osvojila medalju u Japanu rekla je da će najprije Bogu zahvaliti/.
Hrvatska je osvojila 7 medalja od toga 2 zlatne, 2 srebrne, 3 brončane. Češka 6, Irska 7, Srbija 5…)
