Mrak humanosti – Svako toliko vozeći se našim cestama susretnemo napuštene pse.. Vlasniku je dosadio kućni ljubimac i jednostavno ga je ostavio negdje kraj ceste i odjurio za svojim važnim poslom. Jadna životinja, kad god naiđe neki automobili, pomisli da je to njegov gazda i gleda ispitivački hoće li stati i otvoriti vrata. Gladan, žedan leži uz cestu i kad god naiđe automonil nada se svome gazdi. U tom pogledu je beskrajno mnogo tuge, nade, očaja…Ako ljubitelji životinja udome ovakvu životinju to je spas za nju…
Ali, ovih dana čitamo da je jedan stranac ostavio tako svoju dementnu suprugu kraj ceste negdje kod Benkovca i odjurio! Ona zbog demencije ne može se snaći u prostoru i vremenu bez pomoći drugih. Žena je preminula. Ipak, policija je uhitila toga stranca i podigla tužbu. Pitamo se: što je u glavi toga čovjeka? Radi se o bračnom paru u sedamdesetim godinama. Kakav je mentalni sklop toga čovjeka ili ima li uopće emocije? Pada mi na pamet jedan drugi slučaj: bračni par koji je odgojio desetero djece, imaju 26 unučadi. Proslavili su zlatni pir okruženi djecom i unučadi. Ali nakon nekog vremena supruga je umrla. Kad je umrla supruga mužu se sav svijet srušio. On je samo spominjao svoju suprugu i želio je otići za njom. Unučad ga je volilia, sinovi i snahe također ali on je govorio: “Nema moje drage supruge”. Otišao je ubrzo za njom…Upravo u najvećim izazovima progovara ljubav. Ili bi tako trebalo biti!
Međugorju se raduju i u Beču – Ovogodišnja međugorska molitva za mir, koja se održala u četvrtak navečer u katedrali svetog Stjepana u Beču, postala je zahvala za priznanje Međugorja od strane Vatikana samo nekoliko sati ranije. „Danas je poseban dan“, rekao je bivši mjesni svećenik hercegovačkog hodočasničkog mjesta fra Marinko Šakota, koji je i predvodio bogoslužje u ime prehlađenog kardinala Christopha Schönborna. Schönborn je također govorio o “danu radosti i zahvalnosti” u pozdravnoj poruci pročitanoj okupljenima u prepunoj katedrali.