“Žetva je velika a radnika malo: molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu”. Prva crkva ove je Isusove riječi shvatila da treba navještati radosnu vijest po čitavom tada poznatom svijetu. Nije to bila laka misija jer su išli “kao janjci među vukove!” Europska civilizacija nastala je upravo na “molitvi i radu”. To su kao dva vesla: ako radi samo jedno veslo čamac se vrti u krugu! Potreban je rad i molitva a to znači duhovnost. Danas trebamo radnika svih profila. Vidimo kako razvijene zemlje traže radnika po svijetu. Migracije se kreću prema traženju posla. Svatko tko radi zaslužuje poštovanje bez obzira koji posao radio. Već u obitelji učimo raditi svaki posao: od pranja suđa, odnosa smeća do onih malih poslova koji su tako važni. Nekad će trebati pomoći djedu i baki. U obitelji učimo podjelu rada. Svaki je posao častan i vrijedan poštovanja. U kućnom rasporedu poslova i aktivnosti treba računati i na nedjeljnu misu: djca mogu ministrirati!
Danas ima puno onih koji znaju satima pričati kako i što bi trebalo raditi ali to bi netko drugi trebao. “Ja imam svoje kvalifikacije i ja radim svoj posao” – reći će neki. Bog nam je dao ovaj svijet “da u znoju lica zarađujemo kruh”. “Znoj lica” ima svoju radost! Radost što smo drugima pomogli svojim radom. Naime, rad nije prokletstvo.Rad je prije svega blagoslov. Prema u početku spomenutom geslu redovnika benediktinaca čije je geslo bilo “ora et labora” /moli i radi/, ritam rada, odmora i molitve ostaje i nama izvor nepomućene radosti. Ritam rada i molitve, rada i odmora, rada i obiteljskog druženja pruža nam neslućene radosti. Danas ćemo se okupiti oko stola Gospodnjeg na najuzvišeniju molitvu u zajedništvu s braćaom. Jedino crkva okuplja sve genercije u zajedništvo molitve i druženja…
Danas slavimo misu u 10 sati u područnoj kapeli župe Smiljan, u Rosuljama