Božji čovjek, istinski vjernik, pun je pouzdanja pa i u turbulentnim vremenima. Zato se ne plaši nikakvih silnika ili moćnika ovoga svijeta, onih, kako kaže Isus, „koji ubijaju tijelo“. Naše je da se uvijek iznova trudimo da budemo Bogu mili, da vršimo njegovu volju. A sve ostalo – Božja je briga. U tome smislu Isus upravo duhovito zaključuje svoju pouku: „Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega… Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.“ Mi smo miljenici Božji, mi smo posinjena djeca Božja. Isus je naš brat, a Bog naš pravi Otac. To je izvor naše duboke radosti. Kaže nam Isus: „Srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće“ (Iv 16,22). Neki misle da će materijalnim stvarima, novcem, moću, slavom, steći besmrtnost ali to je laž. Naše je bogatstvo u Bogu: vjerom ulazimo u Božji svijet, svijet posve novih mogućnosti. Tu nam radost nitko neće oduzeti…
