Dok je Isus činio znamenja, ozdravljao ljude, govorio kao nitko do tada, svi su ga slijedili. Ali kad je počeo govoriti “tvrdo” nastala je pomutnja. Naime, govorio je o svom putu predanja do smrti na križu i darivanju sebe za hranu. Nisu to mogli slijediti. Ali Isus nije ublažio svoje riječi da bi zadržao mase. Počeli su ga napuštati. Rekao je i svojim učenicima da mogu i oni otići ali on ne može odustati od istine. Tada je Petar rekao: “Kud ćemo Gospodine od tebe kad ti jedini imaš Rijeć života!” Ovo se ponavlja kroz povijest. Veliki ljudi koji su se izgubili u labirintu besmisla, došli su do spoznaje da je jedino Isus Krist “put, istina i život”. Tako će Tolstoj u nekim godinama, nakon što je prošao kroz faze agnosticizma, ateizma pa i nihilizma, otkrio snagu Kristova Uskrsnuća. On će reći da smrt za njega nije više problem jer se vjernicima “život mijenja ali ne oduzima”.
Navedimo primjer jednog od vodećih blogera Joe Rogan-a koji ima milijune pratitelja. On je prošao faze agnosticizma ali je došao do Isusa koji je ključ ljudskog postojanja i smisla. Tako u jednoj emisiji sa zvijezdom američkog nogometa Aaronom Rodgersom (7. veljače 2024.), tijekom razgovora o moralnom propadanju društva i potrebi za duhovnom strukturom, jasno rekao da naročito trebamo Isusa u trenucima krize. „Ovo je stvarno “propali” svijet u kojem živimo. Trebamo Isusa, mislim stvarno. Kad bi se sad vratio, bilo bi super… Isuse, ako razmišljaš o povratku, sad je pravo vrijeme“ – izjavio je. Ponovimo istinu toliko puta rečenu: Bog ne ispunjava naše djetinje želje nego svoj plan čovjekova uzdignuća i spasenja. Neki će nakon lutanja, izranjenih nogu po bespućima, otkriti ljepotu Božjeg plana s čovjekom, plana koji doživljava vrhunac u Isusu Kristu. Njegova smrt i uskrsnuće otvorila je svakom čovjeku perspektivu vječnosti, smislenog života na našoj planeti.
Na današnji dan 2012. u lovačkom domu Slušnica
Sve je dar – Ima ljudi koji u sebi nose neku potrebu da promatraju dar kao neki osobni dobitak ili stečevinu, a ne kao besplatni znak pažnje kojim su bili obogaćeni da bi dalje obogaćivali. Tako se ljudi navikavaju na kulturu ili bolje nekulturu posjedovanja, a ne na istinsku kulturu primanja. Jer prava kultura primanja pretpostavlja ponajprije ovaj osjećaj zahvalnosti za primljeni dar, a poslije osjećaja zahvalnosti pretpostavlja se i osjećaj odgovornosti prema tom daru da ne zaustavimo čudo darivanja, već da ga produžimo svojim životom. …Ljudi znaju biti okrutni prema drugima koji nemaju darove kao oni. Uzmimo primjer slabočujnih osoba. Neki im se smiju ako nisu razumjeli sugovornika. Kao da su oni zaslužni što imaju izvrstan dar sluha a drugi nemaju. Ili uzmimo športaša koji je polučio rekord u skoku u vis. Taj isti športaš, koji se hvasta svojim skokom, mogao je biti u kolicima i čekati da mu netko pomogne svladati malu barijeru. Sebičnost može biti okrutna jer druge izrugava a primljene darove svojata kao svoj uspjeh.
Okruženi smo tolikim čudesnim darovima…