Katarina Sijenska – Crkva u Srbu raste

29 tra

Ne bismo smjeli prešutjeti današnji blagdan sv. Katarine Sijenske, suzaštitnice Europe. Ova mističarka, crkvena naučiteljica i suzaštitnica Europe velika Katarina Sijenska rođena je 1347.kao jedno od 12-ero djece u obitelji. Iako nije imala formalnu naobrazbu Bog ju je obdario izvanrednom emocionalnom inteligencijom. Sa 17 godina ušla je u samostan dominikanski trećoretkinja ptotiv volje obitelji.  Bog ju je obdario brojnim objavama, ekstazama, viđenjima i stigmama. Svojim karitativnim radom i posbnom duhovnošću stekla je poštovanje mnogih vladara i umjetnika.  Bila je glasovita po brojnim objavama, ekstazama i viđenjima. Njezin stil pisanja je osebujan: odaje snažnu ličnost, slikovitost izražavanja i snažni jezik. Premenula je na današnji dan 1380. u Rimu. Crkva ju je proglasila “crkvenom naučiteljicom” titulom koja se dodjeluje istaknutim velikanima crkve.

Izbor 267. pape 7. svibnja – Kardinali okupljeni u Rimu odlučili su da će konklava za izbor 267. pape započeti u srijedu, 7. svibnja, nakon završetka devetodnevnih misa zadušnica (Novemdiales) za pokojnog papu Franju. Odluka je donesena na petoj Općoj kongregaciji održanoj u ponedjeljak ujutro u Sinodskoj dvorani u Vatikanu, izvijestio je u ponedjeljak 28. travnja Tiskovni ured Svete Stolice – prenosi Vatican News.

Crkva u Srbu raste – Doznajemo da su radovi na izgradnji crkve u Srbu poodmakli. Sada se radi fasada. Ovo će biti velika radost za katolike u Srbu koji su ovamo stigli kao prognanici iz BiH. Srb spada pod župu Borićevac koji je 1941. prognan, Župnik stanuje u D. Lapcu gdje je izgrađena lijepa crkva i župni stan. Tko se usudio od katolika ostati 1941. u ovom prostoru jednostavno je kikvidiran. Ostaje za pamćenje posebno tragična sudbina Iveziča iz istoimenog naselja koji su na “dan ustanka” 27. srpnja 1941. bačeni u Dabinu jamu. Nakon Borićevca svi Udbinjani su protjerani a mnogi ubijeni 1942. Nisu se mogli ni do danas vratiti na svoja ognjišta. Etničko čišćenje nastavljeno je i dalje: Bunić, Korenica, Prijeboj. Ostacima župne crkve sv. Jurja u Korenici nasuli su puteve. Nastavak etničkog čišćenja uslijedio je 1991. Na redu je slunjski kraj. Agresori su sve crkve porušili, opljačkali imovinu, ubili 350 ljudi. Naša je procjena bila da je bolje povući se da se ima tko vratiti. Izvukli smo djecu iz okruženja, Jedan veliki četnički ideolog rekao je svojima: “Niste ništa učinili. Trebali ste sve Slunjane pobiti da se nema tko vratiti!” Vratili su se slavodobitno 1995. i našli ruševine. Počela je velika obnova. Čudimo se kako je hrvatska vlada mogla izdržati rat, tolike izbjeglice i prognanike i nakon oslobođenja u akciji “Oluja” obnoviti sve kuće! Plan etničkog čišćenja zauvijek je propao. Srbija mora priznati realnost i vratiti se u svoje realne granice. Nakon prošlosti koja nas opterećuje sanjamo dan kad ćemo jedni drugima pružiti ruke i oprostiti. Oproštenje nije kukavičluk nego snaga. Sv. Pavao u počecima hoda crkve kroz vrijeme grmi: “Nema više Grk, Rimljanin, rob, slobodnjak…svi smo jedno u Kristu”. Nacionalizam mora biti nadvladan činjenicom da smo djeca nebeskog Oca. Rat u Ukrajini ili agresija na Ukrajinu sablazan je i razapinjanje Krista!