Jedna godišnjica koja se ne smije zaboraviti

2 velj

Uz dan posvećenog života – Posvećeni život, „kada stoji uz ljudske rane ne popuštajući logici sukoba, ali ne odričući se iznošenja Božje istine o čovječanstvu i povijesti, postaje – često tiho – graditeljica mira.“ Sestra Simona Brambilla, prefektica Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, poslala je poruku zahvalnosti, pomiješanu s toplim ohrabrenjem, svim posvećenim muškarcima i ženama diljem svijeta za „njihov“ blagdan. Kao i svake godine, zapravo, 2. veljače, na obljetnicu Prikazanja Gospodinova – poznatog u pučkom žargonu kao „Madonna Candelora“ – slavi se 30. svjetski dan posvećenog života.

Jedna godišnjica koja se ne zaboravlja – Općina Plitvička Jezera, Ličko-senjska županija i Udruga branitelja domovinskog rata općine Plitvička Jezera organiziraju  34. godišnjicu preleta Danijela Borovića MIG-om 21 na slobodni teritorij Hrvatske. Ovaj pilot nije mogao gledati kako JNA i paravojne srpske formacije razaraju Hrvatsku. Kap je prelila čašu kad su avioni raketirali obližnje selo Vaganac. Srpski su se piloti posebno veselili kako će Vaganac sravniti sa zemljom. Učinili su to 8. listopada 1991.  Tko nije izbjegao ostao je potrpan ruševinama kuća a to su uglavnom bile starice. Ovo je bila demonstracija moći i poruka što čeka  ostalu Hrvatsku. Pilot Borović nije mogao dalje ostati u JNA. Stoga je MIG-om 21 u niskom letu uspio pobjeći i aterirati na pulski aerodrom. Pridružio se hrvatskom ratnom zrakoplovstvu koje je bilo tek u začetku.

Proslava će početi 4. veljače na aerodromu Željava u 9.45 sati. U 13 sati bit će služena misa u crkvi sv. Jurja u Korenici za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje. U 14.30 bit će položeni vijenci kod spomen obilježja hrvatskim braniteljima ispred općinske vijećnice. A u 15 sati održat će se svečana akademija u koreničkom KIC-u.

Preokret nakon otkazivanja dočeka rukometaša – Zagrebačka gradska uprava opet pokazuje svoju aroganciju i ignoriranje ovaj put brončanih rukometaša. Predviđeni doček na Jelačićevu trgu otkazan je. Gradonačelnik sa svojim suradnicima vjerojatno bi rado vidio nekog beogradskog “pevača” ali domaći nema mjesta pa i kad se radi i o najpopularnijem pjevaču. Doći će kraj i ovoj nakaradnoj gradskoj upravi koja bi mogla preuzeti Kragujevac. Ne bismo za njom žalili, Grad Zagreb je metropola svih Hrvata, onih u domovini kao i onih u svijetu. Ako Židovi kod sklapanja braka, nakon bračnih obećanja, polažu još jednu zakletvu: “Nek mi se osuši desnica ako tebe zaboravim Jeruzaleme!” Zagreb nije prćija neke sekte koja se umislila da joj je dana vlast zbog silne pameti, nego je to grad Lisinskog, A. G. Matoša, Tina Ujevića Miroslava Krleže /koji je potpisao Deklaraciju o nazivu hrvatskog jezika/. To je grad Ive Robića i plejade vrsnih intelektualaca, pjesnika i političara. Ako pola milijuna mladih dođe u Zagreb na koncert a gradska  vlast to ignorira, onda je u pitanju intelektualna ograničesnost ili ideološka bijeda i zasljepljenost. Već se ustalio naziv da se radi o sekti. Ovaj je put sekta prešla sve granice kad je praktički onemogućila svečani doček brončanih rukometaša. Stvar je morala preuzeti u ruke Vlada koja je osjetila bilo naroda i omogućit će slavlje za pamćenje. A Tomašević sa svojim suigračima može se samo sakriti iza zavjesa i bijesno promatrati narod koji slavi.