Ušli smo u razoblje vrelog ljeta, visokih temperatura i ubitačnih sunčevih zraka. Možemo zamisliti kako su nekada upravo po ovakvim vrućinama žeteoci i kosci radili poljske radove. Imali su samo gutljaj vode. A žeti se trebalo upravo po suncu. Kako su generacije prije nas izdržale tegobu dana bez klima uređaja. Počinak u hladovini nekog stabla bio je pravi odmor. Navečer se čula i pjesma “večernja, sjetna, tijana”.
Kupci traže hladovinu
Baš u podne smo prošetali po gospićkoj placi. Sajam kao u ostale petke: na štandovima izložena roba, prolaznici brzo prošetaju i traže hladovinu i hladne napitke u kafićima kojih je na svakom koraku. Kupili smo lubenicu za naše društvo: 10 kg i 10 eura. Vratili smo se u auto koji je usijan ali smo za nekoliko minuta došli u naš dom…Izdržat ćemo mi ove vrućine i zaboraviti na njih kad dođu jesenske duge noći i hladna zima…Sjećat ćemo se s nostalgijom vrelog toplog ljeta.
Napojiti putnika čašom vode značilo je spasiti život u pustinjskim krajevima. Zato Isus kaže: Tko napoji nekoga žednog putnika čašom vode neće mu izostati plaća! To znači spasiti život! S pravom strahujemo od zagađivanja voda. zemnih i podzemnih. Što bi to značilo ne smijemo ni pomisliti…Nažalost, nerazumna trka u novim tehnologijama ne gleda na zagađenja okoliša u kojem živimo, u krhku ravnotežu. Kad sam potražio lječničku pomoć zbog stopala /alergija/ spomenuo sam da nosim kinesku obuću. Doktor je to stavio u opis bolesti…Hoće li neki budući pacijent reći da se napio vode na gorskom izvoru i dobio probavne poremećaje…Na pr. na izvoru Begovica kod Bunića!