Prije Božića papa Franjo podigao je glas i molio da za Božić ušuti oružje. Neka Božić bude prilika za svijet da ušutka oružje. Na dan posvećen Bezgrješnom začeću, Papa se u pozdravima nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja osvrnuo na mjesta koja su žrtve sukoba i nasilja te uputio još jedan, bezbrojni apel da se moli za mir i promiče bratstvo. Počevši od Nikaragve, zemlje koja 8. prosinca slavi svoju zaštitnicu i kojoj je papa Franjo uvijek bio blizu. “Pozivam vas da se pridružite molitvi za Crkvu i narod u Nikaragvi koja Prečistu štuje kao Majku i zaštitnicu i uzdiže joj vapaj vjere i nade. Neka im nebeska Majka bude utjeha u teškoćama i neizvjesnostima i neka otvori srca svih kako bi se uvijek tražio put konstruktivnog dijaloga punog poštovanja u svrhu promicanja mira, bratstva i sloge u zemlji.
Papa se zatim osvrnuo na žarišta rata u svijetu i molitvi za prekid vatre za Božić. Spomenuo je zemalje koje su pogođene ratom te izravno uputio zahtjev svjetskim moćnicima da smire nasilje. “Nastavimo moliti za mir u napaćenoj Ukrajini, na Bliskom istoku – u Palestini, Izraelu, Libanonu, sada i u Siriji, u Mjanmaru, Južnom Sudanu i posvuda gdje se trpi zbog rata i nasilja. Apeliram na vladajuće i na međunarodnu zajednicu, da do svetkovine Božića dođemo do prekida vatre na svim ratnim frontama.”
Papa se posebno zauzeo za osuđene na smrt u SAD-u. “Molimo da u Sjedinjenim Državama promijene sudbinu svih koji u zatvorima u toj zemlji čekaju na smrtnu kaznu. Molimo da im se kazna ublaži, promijeni. Mislimo na tu našu braću i sestre i molimo Gospodina za milost da ih spasi od smrti – rekao je Papa.
Glas ubijene djece – Tragedija srpske obitelji Zec pobudila je veliku medijsku pažnju i sućut u Hrvatskoj. S pravom. Ali se postavlja pitanje više od 400 hrvatske djece ubijene u srpskoj agresiji na Hrvatsku. U Grabovcu je 1991. troje djece ubijeno bačenom srpskom granatom na turističko naselje gdje su djeca našla sklonište. Pogreb ovo troje djece 1991. ostaje – stavljeni su u zajedničku grobnicu – vapaj i krik do neba. A što s djevojčicom Jelenom koja je u Karlovcu ubijena bačenom granatom generala koji je časno potpisao kapitulaciji i otišao bez ikakve odgovornosti. Kao da je došao u Hrvatsku u lov. Što s ostale 400 djece koja su imala svoje ime, snove, koja su željela živjeti u miru i radosti? Možemo li zamisliti školu s 400 đaka! Ovako nam ostaje slika škole s 400 mrtvih đaka.
