Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Ovo su najljepše riječi izgovorene na našoj planeti. Zovemo ih blaženstva. Izgovorio ih je Isus na gori okružen učenicima. Ove Isusove riječi ne možemo usporediti sa raznim rezolucijama. Ove riječi koje je Isus izgovorio ne možemo odvojiti od njegove osobe: on ove riječi ne samo govori nego i živi. Zbunjuju nas riječi: blaženi siromasi duhom, njihovo je kraljestvo nebesko. Isus je ove riječi ne samo izgovorio nego i živio. On je bio na gozbama ali mu jelo i piće nije bilo najvažnije. Čovjek ne živi samo od kruha nego i od riječi Božje. Naše materijalno bogatstvo nije najvažnije. Jadan je onaj koji traži spas u materijalnim stvarima! Blaženi ožalošćeni oni će se utješiti. Isus je bio žalostan: uoči muke žalostio se ali žalost nema zadnju riječ! Blaženi su koji i u žalosti imaju vjeru u Božju dobrotu. Blaženi milosredni! Ne možemo očekivati milosrđe ako i sami nismo milosrdni. A Božje milosrđe nadilazi naš um i srce. Čisti srcem su oni koji se oslanjaju na Božju dobrotu, ljubav. Oni čiste srce na izvoru Božje ljubavi. Blago progonjenima! Zar Isus nije progonjen? Ponižen i osramoćen javno, nije zatvorio vrata milosrđa nikomu! Ne možemo slojevitost blaženstava izreći ukratko ali ona su nam orjentir u našem razmišljanju i hodu kroz život.