Danas smo posjetili Tounj. Starom dobrom cestom koja nosi naziv Jozefina stigosmo oko 13 sati u ovo simpatično mjesto u ogulinskom kraju. Kuće su razbacane. Sad u jesen voćnjaci, šumarci, u prekrasnim su bojama. Uska nas cesta vodi do župne crkve posvećene sv. Ivanu Kstitelju. Crkva neobične arhitekture. Tounj je općinsko središte. Poznat je i tounjski sir….Društvo nas čeka u župnom stanu. Pozdravi uz dosjetke i po koji vic. Atmosfera je više nego ugodna. Domaćin vlč Josip Štefančić ne samo da je dobar domaćin nego i vrsni kuhar. Dočekao nas je pun lonac u koji je on pomiješao svakog božjeg dara. Uz jelo padaju dosjetke, vicevi, iskustva koja su nekad na granici komičnog i tragičnog. Kako je lijepo kad se braća nađu zajedno! Ova nas misao neprestano prati dok dijelimo zajedništvo oko stola. Generacijska razlika uopće se ne primjećuje. Zapravo upotpunjujemo se upravo zbog razlike u godinama. Razlike uopće ne bi trebale biti prokleststvo nego prednost pa i u međunacionalnim odnosima. Par sati je prošlo kao da smo udarili dlan o dlan. Moramo se rastati. Od ovih trenutaka provedenih zajedno živjet ćemo danima.
Povratak. Zaustavljamo se kod tounjske atrakcije: most na Tounjčici. Most je izgrađen 1777. kad je rađena cesta Jozefina. Gradio ga je inž. pukovnik Vinko Struppe. Most je dograđen 1848. Oštećen u Drgom svjetskom ratu obnovljen je 1972. a marom mještana god. 2011. postavljene su na njega skulpture pronađene u vodi.
Dobrom Jozefinom penjemo se na Kapelu. Putnik rado zastane kod bunara koji su graditelji ceste izgradili za žedne putnike. Najviša točka uspona preko Kapele je 888 metara. Preko Krišpolja, Brinja u Žutoj Lokvi popeli smo se na autocestu…
Lijepo je biti zajedno
Župna crkva Ivana Krstitelja u Tounju
Most na Tounjčici
Putniče, stani i osvježi se izvorskom vodom