Bili smo u Slunju

16 stu

Danas se Slunj sjeća 33. dosišnjice svog križnog puta, progonstva sa stoljetnih ognjišta ali i  slavnog povratka. U 10 sati oglasila su se zvona i sirene. U parku kod spomenika braniteljima okupilo smnogo naroda ali i visokih uglednika iz društveno-poliičkog života, predstavnika policije i vojske. Sudionici ovih burnih događaja podsjetili su na teška vremena otpora i okupacije slunjskog kraja, spašavanje golog života preko Bosne. Upravo 16.11.1991. ušla je tzv. JNA i paravojne srpske horde u Slunj. Branitelji su pružali otpor ali samo s ručnim naoružanje. Počeo je put ali ne bez povratka. Preko Bosne – moramo biti zahvalni braći Muslimanima na pomoći… Slijedilo je polaganje vijenaca. A položili su ih roditelji poginulih branitelja, ministar branitelja i podpredsjenik vlade  g. Tomo Medved, predstavnici braniteljskih udruga, županije i susjednih i prijateljskih općina i gradova, predstavnici stranaka i naravno gradonačelnica gđa Mirjana Puškarić. Kolona sjećanja uputila se prema župnoj crkvi. Stavili su vijenac na mjestu pogibije trojice branitelja.

Polaganje vijenaca

Kolona sjećanja prema crkvi

U crkvi je misu predvodio bivši slunjski župnik i sudionik svih ovih događanja mons Mile Pecić okružen s više svećenika i dakako uz sudjelovanje župnika preč. Šime Božića. Naš otpor i progonstvo nisu izugubljeno vrijeme. Isto tako naša patnja nije uzaludna. Zar Krist nije trpio u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji? Ali patnja i smrt nemaju zadnju riječ. Zadnju riječ ima ljubav a to je uskrsnuće i život vječni kao što je Krist pokazao. Naime, Kristova patnja završila je uskrsnućem, pobjedom života i ljubavi.