Osvanuo je Badnjak. Naš je gorski kraj ukrašen snijegom: grane naših vrtova okićeni su samo kako to može okititi Božja dobrota. Otme se uzdah: kako je sve to lijepo. Grane su se lagano savile pod snijegom i kao da time žele nešto reći. Došašće koje završava povlašteno je vrijeme u kojemu smo se trebali promijeniti: čovjek se boji istine i zato bježi u iluzije. A istina nas jedino može osloboditi. Prepoznavanje Božjeg pohoda čovjeku mijenja naš život. Advent nas podsjeća i učvršćuje u istini da smo mi čežnja i iščekivanje. Čovjek je nedovršeno biće i nikakve ga materijalne stvari ne mogu zadovoljiti. “Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije, čim željenog cilja divreba, sto mu želja iz njeg opet klije” – pjeva naš pjesnik. Tek na kraju našeg ovozemnog putovanja dogodit će se ispunjenje…A Krist dolazi da ispuni naše nadublje žežnje, da nam otvori vječnost. On nam otkriva potresnu istinu da je Bog Ljubav. Ali mi ne smijemo ostati ravnodušni prema njegovoj ljubavi. Naš život u vremenu brzo prolazi. Zapravo ovaj život u vremenu je dan da se rodimo za život vječni. Zato je Krist došao da nam bude put, istina i život.
Noćas će se u svim crkvama slviti misa polnoćka. Negje ranije negdje kasnije. Narod će dati oduška u pjevanju božićnih napjeva koji su nikli iz srca našeg puka. U ovom napjevima sadržana je bit Božićne poruke. Božićne su pjesme teološko razmišljanje našega naroda o otajstvu Božića. Pridružimo se pjevanju…