Oporbeni ruski protojerej Aleksej Uminski optužuje Rusku pravoslavnu crkvu za proganjanje kritičara ukrajinskog rata. “Crkva se ujedinila s državom u jednu cjelinu”, rekao je svećenik za novine “Die Tagespost” (četvrtak). Unutar crkve proganjaju se kršćani koji se ne slažu s “antikršćanskim stavom” patrijarha Kirila I. i ideologijom “Ruskog svijeta, koja se propagira umjesto Evanđelja”.
U Rusiji se svako suprotno mišljenje brutalno suzbija. “Broj političkih zatvorenika je ogroman. Mnogi su u zatvoru jednostavno zato što su govorili protiv rata”, izvijestio je Uminski. Mnogi su kršćani također u ruskim zatvorima. Crkva ih je sve zaboravila i “otpisala” ih jer su bili osuđivani zbog svog antiratnog stava. S razvojem prema autoritarnom sustavu, crkva je postala sve korisnija za vodstvo države pod predsjednikom Vladimirom Putinom. Patrijarh Kiril je rano prepoznao smjer u kojem se stvari kreću i krenuo tim putem. Danas se glas Crkve čuje posvuda, pa tako i u Državnoj dumi.
Svećenici su bespomoćni – Prema Uminskom, strukturni problem je što je svećenik u Ruskoj pravoslavnoj crkvi potpuno nezaštićen. “Biskup može s njim raditi što hoće, smijeniti ga s dužnosti ili razriješiti”. Svećenstvo protiv toga nema pravne zaštite.
Uminski je ekskomuniciran iz Ruske pravoslavne crkve jer je odbio čitati molitvu za pobjedu Rusije u Ukrajini koju je naredio patrijarh Kiril. Bio je prisiljen napustiti svoju zemlju. Pravoslavna ekumenska patrijaršija u Carigradu vratila ga je u svećenički red, a sada služi kao klerik crkve Navještenja Marijina u Parizu. /prema Kathpressu/
Putinov projekt “Ruski svijet” ne završava u Ukrajini. Ruska se crkva širi silom oružja. Sprega nacionalizma i crkve vodi u tragediju. Kako tvrdi jedan grčko-pravoslavni teolog pravoslavne crkve trebaju postati najprije crkve, oslobođena patronata države. Program crkve nije dnevna politika nego evanđelje.
23. obljetnica od smrti sluge Božjeg kard. Franje Kuharića– Misom zahvalnicom za dar života posvećenog Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu, obilježena je 23. obljetnica blažene smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića u njegovom rodnom Pribiću u utorak 11. ožujka 2025. Ne možemo birati vremena u kojima ćemo živjeti ali možemo odgovoriti na izazove svoga vremena na Isusov način. Upravo kard. Kuharić živio je u teškim vremenima ali odgovorio je na na izazove snažnom riječju ali i svjedočanstvom života. Komonističko jednoumlje izgledalo je nepobjedivo. Crkva je bila stjerana u sakristiju. Čak se nije smio spominjati Božić u medijima nego “novogodišnji praznici”. Ali je crkva donosila plodove i u takvom jednoumlju. Kard. Kuharić uz papu Ivana Pavla II bio je glas Božji, glas nade. Oboružan snagom odozgor nije se dao zastrašiti niti ušutkati. Pozivao se na ljudska i vjernička prava i bio galas vapijućeg u pustinji. U vihoru agresije na Hrvatsku ponavljao je “ako tvoju kuću netko zapali ti nemoj njegovu”. Imao je čast primiti u Zagrebu papu Ivana Pavla II također velikana svoga vremena… Kao biskup bio je sudionik Drugog vatikanskog koncila. Svojim djelovanjem dao je doprinos ostvarenju višestoljetnoga sna hrvatskoga naroda da ima samostalnu državu jer je to bio jedini način njegovog opstanka. Kardinal Kuharić preminuo je 11. ožujka 2002., a na isti dan, deset godina kasnije, pokrenut je postupak za njegovom beatifikacijom.
Sa pogreba kard. Kuharića: misa pred katedralom ožujka 2002.