Djeca znaju biti nestrpljiva. žele odmah vidjeti rezultate svoga rada. Nismo niti mi odrasli puno drugačiji. Jedan je dječak posadio pšenicu prije Božića i svako jutro nestrpljivo čekao da naraste. A pšenica treba svoje vrijeme. Kad je iznikla on ju je “natezao” da brže raste i tako je pokidao te usporio njezin rast. Nismo niti mi odrasli puno strpljiviji. Željeli bismo da stvari odmah budu uređene a sve traži vrijeme. Jednostavno ne može se danas posijati i sutra žeti! U vremenima ratova, nemira i nasilja vapijemo: kad li će to završiti! Prorok Habakuk vapije i uzdiše: “Dokle ću Gospodine zapomagati?”. Dokle će trajati nasilje! Odmah moramo reći da bi bilo neljudski u velikoj nevolji čovjeka tješiti da bude strpljiv jer će Bog sve rješiti! Za vrijeme domovinskog rata tisuće izbjeglica i prognanika lutali su od nemila do nedraga tražeći mjesto gdje mogu naći kakav takav mir. Vjernici žive od vjere. Netko će reći da mnogi nisu dočekali pravde u svom životu. Ali i Isusov život može nas naučiti strpljivoj vjeri. Što je dobio za svoju dobrotu, ozdravljenja, utjehu koju je dao drugima? Dobio je križ i smrt u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji! Ipak, njegovo djelo spasenja nije uzaludno. Njegova smrt i uskrsnuće temelj su naše vjere u pobjedu života, ljubavi ! Dobro koje činimo neuništivo je! Vjeru koja nas vodi kroz kušnje života snaga je koja pobjeđuje. “Pravednik od svoje vjere živi”. Takva je vjera silni Božji dar i snaga koja pobjeđuje ovaj svijet!
Jučer smo prošetali po Radićevom trgu u Gospiću gdje su izloženi plodovi ruku i naših polja a zatim stočni sajam u Smiljanskoj ulici. Izabrali smo samo par snimaka…
Plitvički medo pobudio je pažnju djece na Radićevu trgu. Kad sam mu se približio pozdravio me pozdravom: “Hvaljen Isus i Marija, velečasni!”
U Smiljanskoj ulici održava se stočni sajam: ponuda poljoprivrenih strojeva i stoke