Na današnji dan 1995. srpski kordunski korpus kapitulirao je i predao se hrvatskoj vojsci. General Stipetić opkolio je korpus i predaja je bi logična. Po međunarodnim uzancama ivršena je predaja a to znači razoružanje. General Stipetić rukovodio je akcijom i predajom poraženih srpskih snaga koje su četiri godine granatirale Karlovac kad god im se to prohtjelo. Kad se sjetimo ulaska srpske vojske u Vukovar i ljudoždreske pjesme: “Slobodane šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate” ili kad se sjetimo Srebrenice i svih krajeva koje je srpska vojska okupirala, ubijanja ranjenika u bolnici, razaranja, pljačke, paleži… i načina predaje srpskog korpusa onda vidimo civilizacijsku razliku. Ipak, običnom smrtniku namiće se mnogo pitanja: djevojčica Jelena Prebeg, prognana iz Rakovice, ubijena je 10.04.1992. na autobusnom kolodvoru u Karlovcu granatom koju su ispalili pripadnici Kordunskog korpusa. Gađane su civilne zgrade, izlozi, prognaničko naselje…Nije li trebao netko odgovarati za tolike zločine – pita se obični smrtnik. Ratka Mladića, Miloševića i bratju međunarodni sud je optužio i osudio zbog sadašnjosti i budućnosti. Tako je i general Čedo Bulat trebao odgovarati za počinjene zločine. Naše opraštanje, ipak, nije znak kukavičluka, nego moralne snage. Ipak, zbog ubijene djevojčice na autobusnom kolodvoru i drugih ubijenih u Karlovcu general Bulat i njegovi poslušnici ne mogu mirno spavati. “Banalnost zločina” može neko vrijeme dominirati njihovom savješću ali jednog dana naći će se pred golom istinom, posve sami…Past će u vodu svi mitovi, velike riječi, ostat će sami sa svojim teretom.
Prognana djeca vjerovala su u pobjedu. Srpski radio Petrova gora sarkastično je govorio o Slunjanima, nazivao ih “štrumfovima”. Ovaj je radio zauvijek ušutio a njegovi huškači postali su štrumfovi…