U intervjuu objavljenom u ponedjeljak u talijanskim dnevnim novinama La Stampa, Papa Franjo je rekao: “Mi ne primjećujemo, ili se pravimo da to ne vidimo, da smo na rubu ponora.”
Franjo je nastavio: “Nikada neću prestati ponavljati svoj apel, koji je prvenstveno usmjeren na one koji su politički odgovorni: da se odmah zaustave bombe i rakete i da se zaustave neprijateljski stavovi. Posvuda. Rat je uvijek i samo poraz za sve. Jedini pobjednici su proizvođači oružja i trgovci oružjem. Hitno je potreban globalni prekid vatre.”
Ubijen vjernik u crkvi u Caeigradu – Napad dvojice muškaraca na crkvu Svete Marije Büyükdere u četvrti Sariyer u Istanbulu tijekom nedjeljne mise, u kojem je ubijen 52-godišnji državljanin, izazvao je uzbunu i zabrinutost u Turskoj.Snimka sigurnosnih kamera pokazala je provalu u nedjelju oko 11.40 sati po lokalnom vremenu (9.40 sati po našem vremenu) od strane dvojice muškaraca s kapuljačama tijekom nedjeljnog euharistijskog slavlja na kojem je bilo oko 40 ljudi. Dvojica muškaraca s licima prekrivenim crnim balaklavama otvorila su vatru iz automatskog oružja i usmrtila 52-godišnjeg muškarca. Drugih ozljeda nije bilo.
Stariji se sjećaju don Ante Bakovića koji je pred kojih pola stoljeća govorio o demografskoj katastrofi koja se sprema. Vodio je akciju “Jedno dijete više”: tko ima jedno dijete može još jedno imati, tko ima dvoje može se naći mjesta i za treće i t. d… Njegov glas vapijućeg u pustinji naišao je na ruganje od strane “naprednih”. Smatrali su ga “ognjištarom. Danas vidimo da se njegovo previđanje obistinjuje. Hrvatska – kao uostalom i europske zemlje – gube stanovništvo. Ne mogu prirodnim putem nadomjestiti one koji umiru. Zato je nuždan uvoz radne snage. U Hrvatskoj će za par godina biti pola milijuna stranih radnika /iz Azije, Afrike…/. Struktura će se stanovništva promijeniti, Strani radnici kupovat će napuštene kuće relativno jeftino i postati građani Hrvatske. Nije ovo samo slučaj s Hrvatskom nego i ostalim europskim državama. Rusija također gubi stanovništvo. Zadnji je trenutak da se osvjestimo. Kad sam 15. listopada 1991. dospio u okupurano i razoreno selo Vaganac s ekipom da bi potražili u ruševinama preživjele. Srpski vojnici predbacivali su Jasenovac (iako oni rade gore od Jsenovca). Odgovorio sam da se narod ne može agresijom uništiti. Nekoliko stoljeća odupirali smo se osmanlijama ali život nije prestao. Ali kad narod upadne u stanje da ne želi život. Kad im dijete postane teet, onda narod nestaje s pozornice života. Tako su nestali narodi u povijesti. Hoće li naš narod imati snage i želje da u ovom vremenu relativnog blagostanja voli život, da u djeci vidi najveću vrijednost i bogatstvo…Takav narod ima budućnost.
