U domovinskom ratu kad je agresija na našu domovinu uzrokovala stotine tisuća prognanika nismo vjerovali da možemo toliko učiniti i pretrpjeti. Naoko obični ljudi postali su heroji i žrtve dobrote, zaštite slabijih. Izdržali smo neizvjesnot ne znajući što donosi sutrašnji dan. Životna nam je opsnost vrebala svaki dan. Postavimo pitanje: bi li mogli sve to još jerdamput ponoviit? Sve strahove, bombardiranja, nestanke dragih osoba…i još najgore: nismo znali kakav će biti ishod. Hvala Bogu, sve je završilo pobjedom slobode, mogli smo se vratiti u svoje opljačkane i porušene kuće i započeti obnovu. Pitamo se: bi li mogli ponoviti sve te strahove, progone, razaranja i početi iznova! Međutim, odmah naglasimo da čovjek može više nego što može zamisliti! Isusovi aportoli, običniljudi, neki ribari, napravili su čudo: crkvu su proširili do kraja zemlje. Pavao, u početku progonitelj postaje najrevniji apostol. Dolazimo do spoznaje da čovjek može više nego što može zamisliti. Sveti Augustin, razuzdani mladić, postaje jedan od kršćanskih svetaca i jedan od najvećih mislilaca zapadne civilizacije. Bog može i preko nas malih učiniti velike stvari.
Ne može li i po svakom pojedinom od nas Bog učiniti velike stvari? Nismo sami u našem nastojanju.. Po krštenju i potvrdi na meni je neizbrisiv pečat Oca, Sina i Duha Svetoga. Ja sam obnovljena slika Božja, Duh Božji po meni želi i može činiti velike stvari, Bog se u meni i po meni želi proslaviti. Zato doista mogu, ako to stvarno hoću, činiti velike stvari, biti istinska Božja slika u svijetu. Ili ja to možda više vjerujem svojim slabostima ili napasniku koji mi govori kako se ne vrijedi odvažiti. Danas nas Božja riječ hrabri da se odvažimo. Nismo sami. S nama je uskrsli Gospodin koji je pobjedio smrt i svu silu đavolsku.
