Peta korizmena nedjelja. Sunčana. Već su neke voćke procvjetale, čuje se umilni pjev ptica…Normalan čovjek se čudi tolikm čudesima oko nas. Sjemenke koje je vjetar raspršio posvuda čekale su u tami zemlje: u njima se život pokreće. Uskoro će oko nas biti sve u cvijetu…
Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi Božji” – kliče danas sv. Pavao. Sam je Isus pred strašnu muku u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji govorio: “Ako je moguće neka me mimoiđe ovaj kalež!” Razuman čovjek ima strah pred patnjom i smrću. Nije sramota bojati se smrti ali oni koji unatoč strahu i patnji prihvaćaju umiranje za druge sljede Kristov put. Isus je “sa suzama molio da ga mimoiđe kalež patnje.” Naši branitelji nisu volili smrt: radovali su se životu, svojoj djevojci, roditeljima, braći i prijateljima a ipak su dali život za druge. Sa suzama su prihvatili rastanak sa svojima milima i dragima. Veli dalje Poslanica Hebrejima o Kristu: „Premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.“ Zar je lako udovici s malenom djecom? Zar je lako roditeljima gledati kako im dijete tone u mrak ovisnosti? Zar je lako godinama ležati u krevetu nepokretan i čekati da netko donese čašu vode? Zar je lako novinaru koji mora pisati kako “gazda” kaže iako vidi istinu a mora je zaobići i ocrniti nevinog čovjeka? Zar je lako ustrajati u čestitosti i nositi etiketu “dudeka” u svijetu prijavara i hipokrizije.
Veli dalje sv. Pavao o Kristu: „Premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.“ Slušao je Božji glas ili – ako hoćete – slijedio je glas vlastite savjesti. Tako je postigao savršenstvo i tako je dohvatio ljestve za nebo. Sve drugo je “luk i voda”. Nemamo drugog vremena nego ovo sada, ono je neponovljivo. Upravo u ovom vremenu možemo se poslužiti “ljestvama u nebo” koje su nam dostupne Kristovom ljubalju, smrću i uskrsnućem. .
