Dobro je činiti dobro! Bez obzira na okolnosti. Veliki biznismeni i danas daruju poveće svote u humanitarne svrhe. Dobro je to jer bi mogli biti i bešćutni prema potrebitima. Ali, Isus nas poučava da trebamo uočiti i one malene koji daju sa srcem iako male darove. Isus je sjeo u jeruzalemskom hramu na mjesto blizu riznice u koju su ljudi ubacivali darove za uzdržavanje velebnog hrama. Bogataši su to činili teatralno: da ljudi vide svote koje ubacuju. U svojoj umišljenosti oni su držali da oni Boga pomažu, da bi bez njih hram bio ruševan, da je Bog dužan njih nagraditi. Ali, prišla je jedna udovica. A udovice su u ono vrijeme bile nezaštićene: nisu mogle naslijediti muževljevo imanje, bile su prepuštene milosti dobrih pojedinaca ali i iskorištavanju. Tužan je bio život tadašnjih udovica. Ali, jedna takva udovica došla je u hram i dala novčić. To drugi nisu ni primjetili. Ali Isuovo oko je prepoznalo u daru ove udovice ljubav. Ona je dala više nego oni bogataši koji su dali svoj suvišak i to da ih ljudi vide. Možda je ljubav roditelja najbolji primjer: majka se ustaje u pola noći i prilazi bolesnom djetetu. Čini to iz ljubavi. U roditeljskom domu doživjeli smo ljubav koja nam je “pogonsko” gorivo za čitav život. Sjećamo se majčine ljubavi koja izvire iz srca. Ali moramo se podsjetiti da je Bog prvi darovatelj: od njegove punine svi mi primismo! U daru dajemo sebe a to je na najizvrsniji način učinio Isus Krist: on je sebe dao za nas iz ljubavi! Mi smo njegovom ljubavlju, koja je progovorila na križu, pozvani na vječnu ljubav. Mi smo stovoreni za vječnost a to je ljubav, darivanje od srca. Dakako nije samo novac dar. Dar srca može biti oprost bratu koji nas je teško ranio. Dar srca može biti suosjećanje s onima koji trpe, koji su pogođeni smrću drage osobe. Samo to nas ispunja radošću a sve ostalo je “mjed što zveči i cimbal što ječi”. Jednostavno rečeno ljubav prema potrebitima, malenima, ranjenima u duši pokazatelj je onoga božanskog u nama. Bog je naime ljubav.
Danas slavimo misu u 10 sati u Rosuljama /grobljanska kapela/
Nakon mise dvije sestre /Sanja i njezina sestra te susjeda/ pozvale su me na ručak u jedan restoran /Malo misto/. Nisam mogao odbiti ovu ljubaznost. Obilan ručak ali što je važnije prijateljski razgovor koji nas povezuje. Malo sam zbunjen zbog tolike pažnje i nisam znao kako uzvratiti. Zadužile su me da na neki način uzvratim. Smišljam kako! Dobrota i ljubaznost nas obvezuju da i mi uzvratimo na sličan način.
Okupljanje na misu u kapeli u Rosuljama
Nakon dizanja magle Gospić suncem okupan